Piše: Segor Hadžagić
Nakon što je prikazan debitantski film Alaina Guiraudiea, That Old Dreams That Move 2001. godine u Cannesu, čuveni Jean Luc Godard počastio ga je epitetom najboljeg film u svim selekcijama Cannesa, i to je sasvim sigurno dalo vjetar u leđa mladom autoru da u budućnosti stvara još hrabrija i intrigantnija djela. Na ovogodišnjem kanskom festivalu predstavio je film Stranac s jezera i apsolutno opravdao očekivanja čitavog filmskog svijeta – ovjenčan je nagradom za najboljeg režisera. Stranac s jezera bavi se istom temom kao i Plava je najtoplija boja, s tim što se Guiraudiev film bavi više smrtonosnim zamkama strasti koja se rasplamsa između dva muškarca.
Stranac s jezera; reditelj: Alain Guiraudie; uloge: Pierre Deladonchamps, Christophe Paou, Patrick d'Assumçao; 2013.
IMDb rejting: 7,1/10 Rotten Tomatoes rejting: 100%
Ovaj film postiže gotovo nemoguće: iako se u potpunosti dešava na otvorenom prostoru obale jezera, on proizvodi paradokslani i začudni osjećaj klasutrofobije, kao da kadrovi kristalno čistog jezera i neba zatvaraju protagoniste dublje u svoju strast, riskirajući vlastitu slobodu. Priča je linerana i jednostavna: melodrama sa elementima trilera. Franck odlazi na odmor, parkira svoja kola pored jezera i ulazi u vodu. Dok pliva primjećuje Henrya, srednjevječnog muškarca koji se distancirao od ostalih. Franck se pridružuje Henryu, i dok razgovaraju o običnim temama, pojavljuje se Michel, sa imageom tipičnog zavodnika – mišićav, sa brkovima i pretjerano samouvjerenim hodom. Drama se polako razvija. Između Francka i Michela rađa se prijateljstvo, dok stvarni „mračni predmet želja“ ostaje Michel koji bez straha vodi ljubav s drugim muškarcem. Francka privlači Henryja koji je opet tipična figura: razveden je i konzervativan, no do krajnjih granica biva privučen Michelom. Kada svjedoči kako Michel davi svog ljubavnika u jezeru, umjesto da se povuče, on još više biva privučen Michelovom mračnom i tajanstvenom ličnošću.
Kako se film povremeno dotiče ozbiljnih problema, Guiraudiev fokus ostaje na posljedicama slijepe strasti koja obuzima glavnog junaka. Eksplicitne scene seksa nisu ovdje u funkciji šokiranja publike, već metaforički ilustruju ideju: ma koliko goli bili, još uvijek ima toliko maske i make-upa koji se moraju skinuti ako se zaista želi upoznati sopstveno biće.
