Piše: Sead Vegara
Kada film dođe na kino-repertoar popraćen mnoštvom negativnih kritika, bukvalnog sahranjivanja filma od strane kritičara, a puk zgađen više stalnim kritičarskim negodovanjima za njihove dragocjene blockbustere tu mora biti nešto sumnjivo. Sada, da su silni filmski kritičari u pravu glede najnovijeg izdatka filmskog studija Warner Bros. koji ima prava na (super)junake DC-jevog stripovskog univerzuma, filma koji nosi naziv Suicide Squad (Odred otpisanih), u velikoj mjeri i jesu, ali isto, ako ne gotovo, onda približno toliko, nisu u pravu. Čelnici Warnera su pokušali (i upropastili?) magični trik Marvela i njihovog zeca iz šešira Guardians of the Galaxy, pokušavajući da za opskurni DC-jev strip i njegove junake učini ono što su Marvel i Disney učinili za malo poznate „Zaštitnike galaksije“. Princip (ni)je isti, a sve ostalo su jedinice i nule. U dolarima, naravno. Paralela sa filmom Guardians of the Galaxy nije samo očita u izvornom materijalu već i u pristupu koji reditelj Odreda otpisanih David Ayer (Fury) uvodi svoje (anti)junake u priču filma, a to je uz prepoznatljivu muzičku numeru, onu koju ste za svoga života čuli makar jednom u nekoj od (filmskih) situacija. To konstantno “ubrizgavanje“ popularnih pjesama postaje i više nego zamorno jer tokom cijelog filma Ayer nas natjera da preslušamo cijelu jednu (dobru) pjesmaricu; od Rolling Stonesa do Queena.
Odred otpisanih; režija: David Ayer; uloge: Will Smith, Jared Leto, Margot Robbie, Viola Davis; 2016.
IMDb rejting: 7.2/10
Rotten Tomatoes rejting: 26%
Kompletan film se naslanja na prošli (flop) Warnera i DC-a Batman v Superman gdje je svijet ostao bez zaštitnika Supermana, a vladina agentica Amanda Waller (Viola Davis) odlučna u svojoj namjeri da oformi „odred X“ sastavljen od, strogo čuvanih, najozloglašenijih ubica i psihopata, te tzv. metaljudi koji će se boriti na strani dobra. „Vatrom se boriti protiv vatre“, kaže u jednoj sceni lik kojeg Viola Davis portretira sa dobrom dozom arogancije i zlobe. Jer svi okupljeni u samoprozvanom „Odredu samoubica“ samo su na njen pritisak dugmeta daleko od gubitka života. Galerija tih likova nadasve je zanimljiva, mada ne i toliko dobro okarakterisana i razrađena. Moglo bi se reći tek skicirana za neke od narednih Warnerovih pokušaja uspostavljanja DC-jevog proširenog kinematografskog univerzuma. Poput Jokera (Jared Leto) koji u filmu djeluje poput klauna-sociopate-gangstera što u biti i treba da predstavlja. Leto je imao široke cipele da popuni nakon što je tragično preminuli Heath Ledger dao svoj doprinos ulozi Jokera u Nolanovom filmu The Dark Knight, a “popunio“ ih je kvalitetno.
Jedini lik blizu protagonisti u filmu jeste Will Smithov Deadshot, ali ako će igrati na tu kartu Ayer i Warner/DC komotno mogu predati ruku. I jesu. Deadshotova motivacija je ona iz priručnika za “srceparajuću dramu“: sve će uraditi samo da bi ponovo vidio kćerku. Od ostalih vrijedi spomenuti Harley Queen, Jokerovu pomahnitalu djevojku, koju Margot Robbie svojim uznemirujućim seksipilom čini zanimljivim, ali nedovoljno iskorištenim likom.
Ima tu još likova živopisnih imena, no ono što toj šarolikoj lepezi karaktera nedostaje jeste konkretan zaplet. Ukratko: početak kvalitetan, sredina solidna, rasplet dosadan. Ovako za dva sata što provedete u kinu i platite da gledate film u 3D-u koji apsolutno nema nikakvih 3D efekata (budimo realni, 3D je potpuna šarena laža koja će brzo, trebala bi brzo proći), više će te se okretati po sali promatrajući rekacije publike na polupropale šale i nezanimljivu akciju.
