Piše: Sead Vegara

“Sentimentalna muzika posjeduje to izuzetno svojstvo da te vrati u prošlost, istovremeno te gurajući u budućnost, tako da ujedno osjećaš i nostalgiju i nadu“, zapisao je britanski književnik Nick Hornby u svom čuvenom i od mnogih voljenom romanu “High Fidelity“. Slučaj sa glavnom junakinjom filma The Greatest Hits (2024), Harriet (Lucy Boynton), upravo je takav da se slušajući određene muzičke numere može vraćati nazad kroz vrijeme. Kako i zašto ćete otkriti ako pogledate ovo zaista preemotivno i prelijepo filmsko ostvarenje koje vas u svojih nešto više od sat i po vodi na putovanje kroz život koji Harriet vodi otkako je u automobilskoj nesreći izgubila momka Maxa (David Corenswet), ljubav svog života.

The Greatest Hits; režija: Ned Benson; uloge: Lucy Boynton, David Corenswet, Justin H. Min; 2024.

IMDb rejting: 6.2/10

Rotten Tomatoes rejting: 48%

Ono što ćete iz ove recenzije saznati, a tiče se priče i zapleta, tamam toliko je dovoljno da vas ponuka da pogledate film, jesu detalji da Harriet čuvši određene pjesme, koje je nekada slušala sa Maxom, može vratiti nazad u vrijeme u taj momenat i to za vrijeme trajanja pjesme. A sve to kako bi spriječila nesreću. Sve do momenta kada se na grupi podrške za izgubljene partnere pojavi naočit mladić David (Justin H. Min). Standardni meet-cute romantičnih drama/komedija, kakva je upravo ova, i ovdje je upriličen na poprilično originalan način, te vas ostavlja u dobrom raspoloženju, pripovijedajući naizgled neviđenu, nestvarnu ljubavnu priču.

Reditelj debitant Ned Benson, koji ujedno potpisuje i nadasve autentičan scenarij, uspio je u namjeri da stvori zanimljivo osvarenje koje se ponajviše očituje u Hornbyjevom citatu sa početka. Muzika može da vas vrati u prošlost, isto tako gurajući vas u budućnost, sve da ujedno osjećate i nostalgiju i nadu. Danas je sve manje i manje filmova koji vas istinski mogu oraspoložiti i pružiti vam utjehu, onakvu kakvu možete dobiti samo od pokretnih slika, a za to se u današnje vrijeme sve više i više okrećemo nekim starim naslovima, onim provjerenim, za koje znamo za šta su sposobni. Tako su i filmovi baš poput muzike, kakvom je Hornby opisuje.

Momenat putovanja kroz vrijeme, proživljavanja istih životnih epizoda, iskorišten je u mnogo navrata u filmovima, te se da ispisati cijela lista naslova, od kojih su neki klasici žanra, poput komedije i filma za sva vremena Groundhog Day (Beskrajni dan, 1993). I upravo ono što će svrstati The Greatest Hits u tu famoznu listu jeste činjenica da je film pogodio prave note na svim mogućim poljima. Scenaristički kompleksan i ujedno razigran, sa režijske strane sasvim solidan, dok je glumački gotovo perfektan; mlada Lucy Boynton je još jednom nakon filma Sing Street (Raspjevana ulica, 2016) dokazala kako i koliko je sposobna, Jusitn H. Min je spremno dočekao glavnu rolu nakon uspjeha u Netflixovoj seriji Beef, dok David Corenswet ima simpatičnu epizodu (znate da je on izabran da utjelovi novog Clarka Kenta/Supermana).

The Greatest Hits je film koji ćete nakon što se završi poželjeti pogledati ponovo, jer vas podsjeća na album najvećih hitova vaše omiljene muzičke grupe, koje stalno možete slušati ponovno i iznova.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje