Piše: Nino Romić
U šahu, završnica u kojoj oba igrača ne mogu povući potez za mat niti se izvući iz situacije na ploči bez vlastitog matiranja okončava se patom, a baš u takvoj poziciji se nalazi glavni junak The Island Within, azerbejdžanskog unosa u Takmičarski program 26. Sarajevo Film Festivala, čiju režiju potpisuje Ru Hasanov. Pat pozicija je savršen opis stanja Seymoura Tahirbekova (Orkhan Ata), zvijezde u usponu u svijetu šaha i omiljenog sina svoje rodne zemlje. Avaj, životu dalje od šahovske ploče, Seymour se nalazi u ciklusu povlačenja istih poteza sa istim ishodom. Ovaj put se u pat poziciji nalazi on sâm, a ne njegove figure.
Kako se čini izvana, Seymour uživa u svim blagodatima svog statusa velemajstora. On živi, naizgled, kao prvak teške kategorije u boksu, okružen svojom pratnjom trenera, menadžera i ličnih doktora. Iznutra, pak, Seymour je odsječen od vanjskog svijeta, zarobljen više nego tjetošen. Iako je u ugazio u svoje tridesete, on živi pod sjenom svog oca Khanlara (Vidadi Hasanov), koji mu služi kao glavni trener, menadžer i staratelj. Sve Seymourove potrebe su zbrinute, što se tiče njegovog oca – na raspolaganju ima prostorije šahovskog saveza, podršku ministra i vlade, osiguran transport i hranu. Ali, Seymour gladuje za životom, za stvarnošću dalje od ploče i inzularnog svijeta šaha.
Njegova jedina spona sa tim svijetom jeste njegov djed. Odnos sina, unuka i djeda je složena materija, koja snažno obilježava prvi čin, u kojem se vrlo brzo obrazuje ostatak radnje filma. Za razliku od svoja dva neposredna prethodnika u takmičarskom programu, The Island Within je izuzetno jednostavan film, koji se sastoji od tri čina od trideset ili manje minuta, Dalje, sa izuzetkom agnoze povodom svršetka filma, The Island Within je vedriji i laganiji naslov od Otto the Barbarian ili Exile, koje smo imali priliku pratiti tokom prošlih nekoliko dana u Takmičarskom programu.
Jednostavan, pak, ne ukazuje nužno i na odsustvo dubine. Dijalog u The Island Within je prilično ekonomično korišten, ponaročito u Seymourovom slučaju. Štaviše, Seymour svoju prvu jasnu rečenicu teksta izgovara nakon više od deset minuta od početka filma. Do tada, glavnu riječ, naravno, vodi njegov otac. S druge strane, prva prava razmjena dijaloga koju Seymour vodi jeste sa svojim djedom, a baš taj razgovor vodi do sudbonosne odluke koja služi kao okidač sa dešavanja u drugom i trećem činu.
Dalje, uz minimalni dijalog, ipak dobivamo jasnu sliku Seymoura kao osobe kroz niz tihih nagovještaja. Kao prvo, njegova omiljena figura jeste skakač, često vezana za nasrtljive uvodne poteze, što vjerovatno govori o tome kako bi inače tihi i povučeni Seymour htio voditi svoj život. Kao drugo, odlučivši se na bijeg, on nabavlja vrlo upadljivu odjeću, a svoje dioptrijske naočale mijenja sunčanim. Treće, ali možda i najvažnije, teško je pobjeći od početne postavke filma, a to je činjenica da Seymour bježi iz svog metaforičnog otoka na jedan pravi otok. Simbolika je divno ugrađena u naziv i radjnu filma.
The Island Within je gledateljima i virtuelnim posjetiteljima 26. SFF-a dostupan za gledanje do zatvaranja festivala, zajedno sa svim ostalim naslovima koji su već debitrali.
