Piše: Mirza Skenderagić
Videoigre predstavljaju društveni fenomen još od 1958. godine kada je predstavljena prva prava videoigra kreirana isključivo radi zabave, nazvana “Tenis za dvoje“, a s vremenom su postale i neizostavni dio odrastanja, razvijajući ovisnost sa kojom se teško može mjeriti bilo koje otkriće modernog doba. Njihova popularnost je već odavno prerasla računarski svijet te su sve učestalija oživljanja videoigara u filmskom ili televizijskom svijetu. Ipak, to i dalje ne ide baš kako je planirano, jer za razliku od videoigara koje su opozitne logici života, filmski i televizijski svijet ipak postoje u prirodi tog istog života. Sjetimo se samo propasti Resident Evila u kojem kao da se pokušalo ostati u računarskom programu, a ne replicirati stvarnosti. Jedna od najpopularnijih videoigara iz ovoga postapokaliptičnog spektra jeste svakako akcijska avantura preživljavanja The Last of Us, koju je objavio Sony 2013. godine, a u kojoj igrači kontroliraju Joela, krijumčara koji radi dodatne zarade prihvati zadatak da na sigurno odvede tinejdžerku Ellie, u ratnom stanju postapokaliptične Amerike.
Dugoočekivana televizijska inačica, koju su adaptirali Craig Mazin (poznat po serijalu Chernobyl) i Neil Druckmann, jedan od reditelja videoigre, a čiju rediteljsku ekipu čini i Jasmila Žbanić koja je režirala šestu epizodu, što je nevjerovatan uspjeh za BiH, konačno je predstavljena svijetu, a reakcije gledatelja su je smjetile na drugo mjesto najgledanijih HBO serija u potekloj deceniji. Da je riječ o detaljno osmišljenoj adaptaciji, jasno je već od dramaturške strukture koja znatno proširuje narativnu sliku prethodno navedenog centralnog sižejnog toka, odnosno koja osnovnoj radnji priskrbljuje dodatni kontekst stvarnog svijeta. Naime, ono što je bila pogreška većine dosadašnjih ekranizacija videoigara jeste doslovno oslanjanje na njen svijet koji je kreiran za igrača, a koji po pravilu podrazumijeva poprilično plošne priče i jednodimenzionalne likove. Jer, igraču je mnogo bitnija punokrvna interaktivna akcija u kojoj je za preživljvanje bitnija kvalitetnija puška ili oštriji nož od prošlosti samog lika.
Prva od devet epizoda serije The Last of Us donosi jasno i precizno izgrađenu priču oko već postojećih glavnih likova, koju otvara društveno-naučni razgovor u televizijskoj emisiji iz šezdesetih godina, u kojoj učesnici zaključuju da prijetnju po čovječanstvo ne predstavljaju virusi i bakterije, već gljivice. Naučno proročanstvo postaje realnost 2003. godine, kada se preko noći ugasi zajednički ustaljeni život tinejdžerke Sarah i njenog oca Joela (Pedro Pascal), i to u noći buđenja ljudskih zombija koji napadaju i ubijaju svakog koga uspiju sustići. U pokušaju bijega, Joel i Sarah nalijeću na vojnika koji puca na njih u strahu od širenja zaraze, te pogađa Sarah koja umire Joelu na rukama.
Dvadeset godina poslije, početak kraja svijeta je počeo u ostacima Bostona, i dok se vladina agencija FEDRA bori sa pubunjenicima poznatim kao Krijesnice, gljivična infekcija mozga prijeti da preuzme i posljednje preživjele. Joel i njegova bliska saradnica Tess (Anna Torv), u akciji vraćanja ukradenog akumulatora, slučajno nabasaju na 14-godišnju djevojčicu Ellie (Bella Ramsey) čiji im život povjerava ranjena Krijesnica Marlin, sa posebnim zadatkom da je prebace do sjedišta Krijesnica. Zašto je Ellie toliko bitna, Joel i Tess shvataju na samom kraju epizode, kada pri samom izlasku kroz ogradu karantene ugledaju ožiljak na njenoj ruci, što upućuje na to da se Ellie nije preobratila, iako je ujedena.
Upravo ovaj trenutak na najbolji način zaokružuje cjelokupnu narativnu strukturu epizode, u kojoj se ništa ne podrazumijeva, a opet ništa nije nasilno nametnutno, u kojoj se dramaturški detalji suptilno izdvajaju i nude gledatelju na zaključivanje. Na sličan način je izdvojena još jedna tačka promjene, kada Sarah nakon nastave svrati kod nepokretne komšinice Koni, a čije se lice odjednom ukoči u jezivu grimasu, što za gledatelja predstavlja prvi začuđujući momenat i nagovještaj promjene u razvoju radnje. Uz dakle tri vremenske dramaturške promjene, u prvoj epizodi će krajnje suptilno biti ustanovljen i centralni odnos, između Joela i Ellie, koji jeste nastavak prethodno prekinute veze otac kćerka, a koji je dijaloški i glumački dodatno razigran, obogaćen i usložnjen.
Također, u prvoj epizodi će na kranje odmjeren način biti uspostavljen i odnos drame i akcije, pa će s jedne strane stilski podsjećati na ponajbolje postapokaliptične filmove Cesta i Djeca čovječanstva, a s druge će motive posuđivati iz zombi filmskog svijeta iz to posebno iz filma 28 dana poslije. “Kad si izgubljen u tami“, naslov je prve epizode, koja prezentuje školski primjer izgradnje i uspostavljanja svijeta televizijske serije, u kojoj je sve isto, a sve drugačije, u kojoj je sve skriveno, a sve jasno, u kojoj je sve daleko, a sve blisko, u kojoj izgubljenost u tami ne znači odustajanje, nego početak borbe.
Emitovano u rubrici "Iza scene" u okviru Jutarnjeg programa BHRT-a
