Piše: Marko Njegić

Sjeverne vode bi lako mogle (za)ploviti ispod radara serijofila. Kao prvo, The North Water nije nastavak nekog serijskog hita, niti je u televizijsku/streaming luku uplovio s posebnim fanfarama. No, bila bi šteta da serija snimljena prema romanu Iana McGuirea ostane nezapažena. Posrijedi je intrigantna i prilično brutalna povijesno-dramsko-avanturistička televizija s finom glumačkom ekipom (Stephen Graham, Tom Courtenay, Roland Møller, Peter Mullan) predvođenom Colinom Farrellom i Jackom O'Connellom, režirana s osjećajem za realizam pa i naturalizam, te reducirana na optimalnih pet epizoda.

Redatelj i kreator Andrew Haigh (filmovi 45 godina, Moj prijatelj Pete) snimao je u Arktičkom oceanu radije nego ispred zelenog ekrana i to se osjeća u seriji o kitolovnoj ekspediciji koja polazi naopako. Vjetar i led se uvlači pod kožu kad se radnja otisne iz Velike Britanije na Arktik, gdje će sredinom 19. stoljeća otploviti kitolovac s animalnim psihopatskim harpunerom primordijalnih nagona Henryjem Draxom (Farrell) i Patrickom Sumnerom (O'Connell), osramoćenim vojnim kirurgom prijavljenim za poziciju novog brodskog liječnika.

Serija počinje kao spoj Moby Dicka/U srcu mora (lov na kitove) i Gospodara i ratnika (odnos mornara i brodskog liječnika), ali Drax i Sumner su različiti likovi od onih iz potonjeg filma, siroviji, s malo/manje ili nimalo manira; različiti su i jedan od drugoga, suprotivog morala i pogleda na svijet. Scena krvavog lova na kitove i tuljane nije za osjetljivije oči dok oslikava kakav je Drax lik, životinja veća od najveće životinje, monstrum, a ni drugi ljudi nisu nešto bolji. "Homo homini lupus", govori harpuner za kojeg kažu "Ako Henry Drax nije vrag, onda ne mogu tvrditi da znam što jest".

Negdje oko polovice serija postaje gruba avanturistička "survival" drama u arktičkoj pustoši s daškom horora Terora, nakon što brod potone, mornarima ponestane hrane, more potpuno prekrije led i ljudi se postupno smrzavaju. Borba za opstanak sumirana je kad se Sumner skloni od leda u toplu utrobu ubijenog polarnog medvjeda da se spasi od smrzavanja, a scena je efektna neovisno o tome što su sličan zaklon kod drugih životinja potražili likovi u filmovima Imperij uzvraća udarac, O konjima i ljudima i Povratnik.

Nemoć i izolacija uvjerljivo su dočarani na korak do košmara, dok Haig želi nešto reći o mitskoj borbi dobra i zla u čovjeku koji je čovjeku (morski) vuk. Dobro predstavlja Sumner, željan iskupljenja, ali njegov lik ostaje nekako praznjikav i nepoistovjetljiv, unatoč trudu O'Connella koji je imao dojmljivijih uloga (Unbroken, Jungleland). Zlo, pak, predstavlja Drax u fenomenalnom tumačenju Farrella. Glumac je ostvario kameleonsku izvedbu za pamćenje i gotovo je neprepoznatljiv ispod guste brade i masne crne kose. Drax diše kao parobrod, njegovi koraci su teški i sa njim se čovjek ne želi zezati, kamoli ga imati na brodu u ionako gadnoj situaciji.

Farrell je u naponu snage (Gospoda), a ovo mu je jedna od najboljih uloga, bolje reći transformacija koju je izveo pretvorivši se u potpunosti u nekog drugog od glave do pete, izvana i iznutra. Zbog njega se isplati zaploviti Sjevernim vodama.

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija