The Suicide Squad: Oprobani recept, drugi sastojci, slab film

Piše: Sead Vegara

Filmski studio Warner Bros. još uvijek raspolaže katalogom DC-jevih (super)junaka i tako će i biti još dugo, dugo, dugo u budućnost. Iako američka stripovska kuća DC može parirati Marvelu (koji je opet pod skutima Disneyja), barem kada je u pitanju orignalni medij stripa, u slučaju kinematografsko-stripovskih univerzuma DC-jev nije ni do koljena Marvelovom. Doduše, Warner je i započeo sa stripovskim filmovima tamo nekada krajem sedemadesetih godina prošlog stoljeća sa Donnerovim Supermanom (i njegova dva nastavka), kasnije i Burtonovim Batmanom (ukupno četiri filma od kojih su dva Burtonova i dva Schumacherova, ne računajući Nolanovu Bataman-renesansu), ali Marvel je ubacio u “ozbiljnu priču“ stripovske filmove.

Odred otpisanih: Nova misija; režija: James Gunn; uloge: Idris Elba, Margot Robbie, Joel Kinnaman, John Cena; 2021.

IMDb rejting: 7.6/10

Rotten Tomatoes rejting: 91%

Sada već prošlih 20 godina stripovski filmovi su postali u Hollywoodu žanr za sebe, te se rediteljske veličine kao Spielberg i Scorsese, poput mnogih drugih, bore za svoj dio kolača u tvornici snova. Spielberg je još davno prokomentarisao da će tzv. stripovski filmovi, nekad “celuloidne“, sada “digitalne adaptacije“ stripova, polako postati prošlost, da će s vremenom odumrijeti poput westerna, dok ih je Scorsese uporedio sa vožnjama u lunapraku (ali zato nije mogao odoliti da svom posljednjem filmu da naziv The Irishman!). Marvelovi superjunaci nastanjuju stvrani svijet, dok DC-jevi (dijelom) operiraju u izmišljenim gradovima (Batman – Gotham City, Superman – Metropolis), a zajedničko im je, naravno planeta Zemlja, koju brane od raznih opasnosti, domaćih i(li) vanzemaljskih.

Godine 2010. na američku filmsku scenu stupa reditelj James Gunn sa filmom Super o običnom čovjeku čiji čitav život mijenja se iz korijena kada krene sa “junačnjem po mjesečini“, nakon smrti supruge, oblačeći odijelo od crvene tkanine prozvavši se junakom Crimson Bolt, bez super moći, ali zato sa dobrim namjerama. Veoma zanimljivo i zabavano djelce, kojim se Gunn pokazao kao priznavatelj i poznavatelj standardnog (super)herojskog narativa, samo da bi se četiri godine kasnije dokazao kao reditelj filma Guardians of the Galaxy (Čuvari galaksije, 2014). Filmu se ne može naći slaba tačka, a Gunn je od Marvelovog opskurnog stripa i superjunaka koji su više anti nego superheroji, stvorio istinski stripovski spektakl i neviđenu zabavu.

Nakon dvije godine DC se uzdaje u scenaristu/reditelja Davida Ayera da od njihovog također prilično nepoznatnog stripa Suicide Squad (Odred otpisanih, 2016) napravi isto što je napravio James Gunn. Samo, WB-ov i DC-jev, Ayerov mađioničarski trik zvan Odred otpisanih bio je totalni fijasko. U svakom pogledu! Kada premotamo “filmsku traku“ od 2016. pa sve do 2021. sada u kinima imamo The Suicide Squad (Odred otpisanih: Nova misija) i to upravo u režiji revolucionarnog reditelja Jamesa Gunna. Prešavši (na kratko) iz Marvela u DC da bi “ispravio krive Drine“ i podario Warner Brosu siguran (?) hit, Gunn je uposlio svu svoju scenarističku i rediteljsku magiju kako bi snimio kvalitetan film, onakav za koji s ponosom može reći da je njegovog uma djelo.

Potpisniku ovih redova, ipak, ostao je gorak i pomalo kiselkast okus na “filmskom nepcu“. Gunn jasno od samog početka daje do znanja da će to biti potpuno dugačiji film od prethodnika. Opet je to grupa (super)negativaca, koji će od antiheroja do kraja, proći put do heroja, u filmu koji je u biti žanrovskog određenja, osim stripovskog predznaka, film o grupi ljudi u misiji da unište tajno oružje. Ima tu solidnog humora i komičnih situacija (ipak nedovoljno za film koji potpisuje Gunn), nevjerovatno kvalitetno koreografiranih scena borbi (strateški raspoređenih u trajanju cijelog filma) i odličnog CGI-a (mada na kraju i onih kompjuterski efekata koj su sami sebi svrha, da se pokaže i dokaže moć čarobnjaka CGI animacije).

Likovi, barem oni koji nisu već ustanovljeni u WB-DC kinematgorafsko-stripovskom univerzumu, baš i nemaju neku (dodatno razrađenu) pozadinsku priču, što opet i nije neki minus. Za lik Idrisa Elbe, zvučnog imena Bloodsport saznajemo da je prisljen ući u opasnu misiju da bi zaštitio kćerku od zatvora. John Cena je znan samo kao Peacemaker (pripisuje mu se par izuzetno komičnih replika), Margot Robbie je ustanovljena kao lik Harley Quinn još u originalnom filmu, kao i svom solo projektu Birds of Prey (2020). Ostatak odreda otpisanih ostao je u procjepu “površinske karakterizcije“.

Gunn je ipak uspio u nečemu. Snimio je daleko bolje ostvarenje od Ayera, ali ostaje žal, možda je pregrubo reći, za propuštenom prilikom, premda od “sastojaka“ koji je ponudio DC i nije se mogao snimiti bolji film.

Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
Prethodna
Jungle Cruise: Od tematske vožnje u lunaparku do filmskog hita
Sljedeća
The Father: Stjecište sjećanja, mašte i bolesti