Piše: Sead Vegara

Glumac George Clooney se i više nego dokazao kao reditelj s pregrštom režiranih filmova u svom portfoliju, počevši sa Confessions of a Danegrous Mind (2002), za Oscara nominovanog Good Night, and Good Luck (2005), Leatherheads (2008), The Ides of March (2011),... pa sve do najnovijeg The Tender Bar (2021). Mogla bi se pronaći poveznica između prvog i posljednjeg filma koji je režirao Clooney, jer i jedan i drugi su nastali kao ekranizacije memoara. Prvi prema kultnim memoarima voditelja i menadžera Chucka Barrisa (u filmu ga glumi Sam Rockwell), a posljednji The Tender Bar prema istoimenim memoarima američkog pisca J.R. Moehringera, dobitnika Pulitzera za svoj novinarski rad.

The Tender Bar; režija: George Clooney; uloge: Ben Affleck, Tye Sheridan, Lily Rabe, Max Martini, Daniel Ranieri; 2021.

IMDb rejting: 6.7/10

Rotten Tomatoes rejting: 52%

Koliko god film Ispovijesti opasnog uma bio luckast i da kažemo otkačen (Barris kao plaćeni ubica koji radi za CIA-u), upravo je The Tender Bar njegova sušta suprotnost svodeći sveukupnu priču na onu o odrastanju dječaka JR Maguirea (naturščik Daniel Ranieri, dok ga kao mladića glumi Tye Sheridan) i njegovom pronalaženju sebe u svijetu. Moehringerove memoare u scenarij je derivirao oskarovac William Monahan (najbolji adaptirani scenarij za film The Departed), koji je znatno “ispeglao“ predložak predstavljajući priču u dva dijela.

Onu sa Ranierijem kao malim JR-om čije djetinjstvo prolazi u odsustvu oca (Max Martini), ali zato u prisustvu daidže Charlieja (Ben Affleck), koji će ga inspirisati, voditi i naučiti životnim lekcijama. Daidža će ga odmah na početku posavjetovati da se mani sporta, jer baš i nije da mu ide od ruke, već da se okrene čitanju i tu pronađe svoje uporište. Dječak će to i učiniti, a izraz njegovog lica nakon što mu daidža Charlie pokaže ormar pun knjiga, koje treba da pročita, jasno ocrtava lice pisca u nastajanju. Nakon dijela filma JR-a kao dječaka na red dolazi onaj dio u kojem ga portretira Tye Sheridan, kao momka spremnog da osvoji svijet: studij na Yaleu, novi prijatelji, djevojka koja ga vrti oko malog prsta...

Tye Sheridan na sebi svojstven način nosi ulogu, pomalo šeprtljavo, pomalo šarmantno, ali srce kompletnog filma jeste upravo performans Bena Afflecka, koji je (vjerovatno) ostvario ulogu karijere. Njegov portret daidže Charlieja jednostavno je takav da cijelom filmu daje oreol posebnosti. U momentima Affleck zrači neviđenom harizmom, te vam se učini da je uloga kao stvorena za njega. Mudrosti sa šanaka koje Affleckov daidža Charlie prosipa kao bisere nešto je što bismo svi trebali barem jednom u životu (o)probati, za bilo kakav ishod.

Mala škola života satkana je u tim replikama i monolozima. Može vam se i učiniti da je film neujednačen, da Clooney nije na svom rediteljskom nivou, ali, bez obzira, itekako je vrijedan gledanja. Jer, u mnoštvu današnjih filmova baziranih prema stripovima i videoigrama, ovakav jedan film potreban nam je da ne bismo zaboravili na sve one lijepe (i ružne) stvari koje čine život.