Toy Story 3: Veliki film o ''malim stvarima''

Toy-Story-3-PosterPiše: Sead Vegara

Ono što Pixarovci najbolje znaju jeste da ispričaju priču koja će vas u isto vrijeme nasmijati i ganuti do suza, snime 12 u nizu CGI animiranih filmova, sve od reda remek djela sedme umjetnosti, a da pri tome ni za trenutak ne podilaze gledaocima. Sa filmom Toy Story 3 su dokazali da se priča zaista može ispričati u tri dijela, pri tome ostajući vjerni prethodno utrvrđenim likovima i pričom o igračkama. Kod drugih animiranih uradaka (Shrek, naprimjer), a velikim dijelom i igranih filmova, nastavak je obično jeftina imitacija prethodnika, sve u cilju cijeđenja što više novaca iz ''pokušaja'' od franšize. Napraviti ambiciozniji, ljepši, napredniji film od prvog je pošlo za rukom samo rijetkima. Grifith modernog doba –James Cameron je režirao oba od dva nastavka uspješnih filmova –Aliens i Terminator 2; Kum II je Coppolino remek djelo, i naravno Pixarov Toy Story 2.

Priča o igračkama 3; reditelj: Lee Unkrich; glasovi: Tom Hanks, Tim Allen, Jon Morris, Ned Beatty, Emily Hahn; 2010.

IMDb rejting: 8.4/10

Rottne Tomatoes rejting: 99%

U prvom Toy Storyju urađenim davne 1995. godine, ujedno i prvom u potpunosti CGI animiranom filmu koji ni dan danas nije izgubio na svojoj kvaliteti i originalnosti, igračke iz sobe dječaka Andyja su ''žive'' kad djeca i odrasli ne gledaju, i sa strahom i zebnjom očekuju nove igračke koje će Andy dobiti za rođendan. Njegova omiljena igračka kauboj šerif Woody (glas Toma Hanksa) biva zapostavljena kada Andy dobije igračku svemirskog rendžera Buzza Lightyeara (glas Tima Allena). Borba između Woodyja i Buzza za Andyjevu naklonost će prerasti u avanturu iz koje će igračke izaći kao najbolji prijatelji. Da ne treba požurivati umjetnost su pokazali drugim dijelom Priče o igračkama (1999.) u kojem je priča nastavljena sa tolikom originalnošću da mu je osigurala mjesto u Panteonu nebrojnih nastavaka boljih od prvog dijela. Tehnika CGI –kompjuterske animacije je nešto što Pixarovci na čelu sa Johnom Laseeterom, isto kao što je i Walt Disney revolucionizirao ručnu 2D animaciju –klasičnu animaciju sa Snjeguljicom, koriste samo da bi ispričali priču koja sadrži živopisne likove od kojih bi svaki mogao dobiti svoj spin off, i zaplet na kojem mu mogu pozavidjeti mnogi filmovi koji stižu iz holivudske tvornice snova.

toy-story-3-Scene se animiraju u kompjuteru pristupom sličnim kao i kod lutkarskog pozorišta gdje imate likove koji se pokreću pomoću žica. Digitalni lutkar Lee Unkrich koji je radio na prethodna dva dijela Priče o igračkama je dobio zadatak da režira treći dio, ujedno i posljednji, i slobodno možemo reći da je uradio vraški dobar posao. Početak filma prikazuje Andyjevo odrastanje i igru sa igračkama koje su sada kad Andy (glas Jona Morrisa) odlazi na koledž osuđene na zaborav. Igrom slučaja će završiti u dječijem vrtiću Sunnyside u kojem glavnu riječ vodi Lotso, zli medo koji miriše na jagode (glas Neda Beattyja). Film isijava originalnošću, ali i referencama na druge filmove. Pažljiviji gledaoci i poznavaoci filma će uočiti detalje iz filmova Mission: Impossible, Cool Hand Luke, Velik bijeg, Gospodar prstenova: Povratak kralja, i naravno, neizostavni Ratovi zvijezda: Povratak jedija.

Mudar čovjek je rekao da ne postoje genijalni filmovi već samo takvi trenuci u filmovima, a Toy Story 3 se može pohvaliti sa dva takva trenutka. Prvi je prikazivanje Lotsoa, kojeg je djevojčica Daisy zaboravila na izletu, kako viri na prozor njene sobe očekujući da će je naći uplakanu zbog gubitka voljene igračke, umjesto što je nalazi sretnu sa istim takvim medom u naručju. Dešava se upravo suprotna stvar jer Lotso ne može da plače zato što je plišana igračka, i u tom trenutku počinje da pada kiša na prozor dajući utisak da Lotso plače. Drugi momenat je sami kraj filma u kojem je Andy konačno odrastao prepuštajući svoje igračke djevojčici Bonnie (glas Emily Hahn), a potom se još jednom, zadnji put, poigrao sa tim istim igračkama i Bonnie, i shvatio da je pronašao dijete u sebi. Ono što Lee Unkrich i ostali Pixarovci dobro znaju, i što dokazaju već 17 godina, jeste činjenica da se nešto kao stvaranje i prikazivanje duše može uraditi pomoću kompjutera.

  Objavljeno na portalu novinar.me
Prethodna
Blissfully Yours: Burmanac i Tajlanđanka
Sljedeća
Frank: Najprijatnije kinematografsko iznenađenje 2014.