Piše: Sead Vegara

U drugom zajedničkom pokušaju na filmskoj sceni, duo sin – reditelj i otac – scenarista i glumac, Jan Sverak i Zdenek Sverak, ne samo da su nadmašili sebe već su ponovno donijeli magiju pokretnih slika koje su tu da biste odmorili od briga svakodnevnice. Prvi pokušaj je bio pravi mali filmski dragulj iz 1996. pod nazivom Kolya nagrađen Oscarom za najbolji strani film, dok je film Povratne boce nastao 11 godina poslije po mnogo čemu sličan prethodniku, samo jednostavno i prosto duhovit i komičan na najljepši mogući način. Na način koji to može da bude samo film u svoj svojoj ljepoti pokretnih slika. Otac Sverak po drugi put ispisuje scenarij sa svevelikim znalačkim umijećem, savršenom dozom komedije i drame, uvjerljivim likovima i stvarnim situacijama, dok sin Sverak u “oku kamere hvata“ sve te glumačke bravure, te plete priču o osobama treće dobi koje ne znaju i ne mogu, ne žele da se pomire sa činjenicom da je njihovo prošlo.

Povratne boce; režija: Jan Sverak; uloge: Zdenek Sverák, Daniela Kolárová, Pavel Landovský; 2007.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 100%

I zaista, otac Sverak u filmu Povratne boce portretira šezdeset-i-nešto-godišnjaka Josefa Tkalouna, koji dječarcu u razredu u kojem predaje književnost, nakon što ga ovaj iznervira, na glavu iscijedi mokru i buđavu spužvu, te odluči da pronađe novi posao, nešto što ćemu povratiti nadu u život. Dati razlog za ustajanje svako jutro. To nakratko pronađe u biciklističkoj kurirskoj službi, ali godine ga sustignu, te se nakon udesa odluči probati prikladniji posao. Prijavi se za rad u supermarketu kao pomoćnik u skladištenju povratnih boca gdje polako upoznaje široku lepezu klijentele i saradnika.

Josefu Tkalounu supruga Eliska (Daniela Kolárová) stalno govori da treba da se okani “ćorava posla“, što njega naprosto nervira, i još više što mu gospođa Tkaloun prebacuje da se švalera i da je zapostavlja. Istine u tome ima, a jednostavo je urnebesno smiješan način na koji se Josef izvlači iz tih situacija. Postoji nevjerovatno smiješna scena, koju ćemo zbog vašeg sopstvenog otkrivanja dok budete gledali film, ostaviti ne opisanom, te ćemo samo reći da će vam na lice krenuti suze od smijeha. Uz suprugu Josef ima i kćerku koja je “svježe“ rastavljena, a koju će podmetnuti i provodadžisati svom bivšem radnom kolegi profesoru informatike.

Ovaj izrazito primamljivi i slobodno možemo reći optimističan film u kojem sin – reditelj Sverak počinje da gradi priču, opisujući zatupljenost starijih, dosadu koja dolazi sa penzionisanjem, usamljenost onih koji nemaju partenra i frustracije onih koji su godinama u braku, postepeno izlaže i predstavlja svoje likove sa svim njihovim mušicama.

Jedina zamjerka koja bi se mogla uputiti kinematografskom tandemu jeste nekoliko “začinjenih scena sna“ koje na izvjestan način ne odgovaraju i neprikladne su u samom filmu, ali na to zasigurno možete i zažmiriti jedno oko. Naposljetku, Josefova neuništiva i istrajuća ljubav prema supruzi savršeno je prikazana u završnoj imaginativnoj sceni filma gdje supružnici u balonu na paru putuju prema mjestu gdje su po prvi put ovjekovječili svoju ljubav. Vratné lahve (Povratne boce) bi trebale postati neizbiježni dio filmske lektire kojoj ćete se vraćati iz godine u godinu, kada budete od pokretnih slika tražili utjehu i malo nade za bolje sutra.