Piše: Sanita Bajramović
Sarah Winchester (Helen Mirren) udovica je i nasljednica bogatstva oružarske tvrtke Winchester. Opsjednuta krivicom zbog muževljevog mračnog i profitabilnog biznisa, ona počinje manijakalno graditi palatu u San Joseu, bez vidljivog plana, logike i svrhe. Upravni odbor Winchestera u jednom trenutku odluči dokazati da je stara udovica skrenula s uma i time je ukloniti iz upravljačkih struktura. Za tu svrhu unajmljuju samozvanog spiritistu Dr. Pricea (Jason Clarke) kojega, pored obilate konzumacije svake vrste opijata, muče njegovi demoni, ništa manje strašni od onih koji proganjaju madam Winchester.
Kuća duhova; režija: Peter&Michael Spierig; uloge: Helen Mirren, Jason Clarke, Sarah Snook; 2018.
IMDb rejting: 5.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 13%
Realizacije filma prihvatili su se Peter i Michael Spierig, dvojac koji iza sebe već ima dva uspjela i hvaljena uratka, Daybreakers iz 2009. i Predestination iz 2014. Nada da će iz scenarija baziranog na istinitom slučaju opsjednuća Winchester vile s početka 20. st. uspjeti izvući i prezentirati bar iskricu originalnosti i nepatvorene strave, ugasila se već otprilike nakon prvih dvadesetak minuta filma. Preciznije nakon prve jump scary scene koja je najavila cijeli niz istih, nemaštovitih, milion puta viđenih i (najgore od svega) očajno predvidljivih. Podžanr o „ukletim mjestima“ već je toliko zasićen da je bila neophodna upravo gigantska infuzija rediteljske kreativnosti da bismo dobili nešto vrijedno pomena što braća Spierig nemaju ni da se obojica nasade na glavu!
Cijeli film se odvija isključivo u Winchester rezidenciji, koja je sa svojim lavirintom hodnika i stepenica i zastrašujućom atmosferom koju generira zapravo glavni lik filma. Ljudi lutaju naokolo i sami nalik na duhove, a tu su i prave sablasti koje po već uhodanom šablonu iskaču iza svakog ugla, zida i komada namještaja. Negdje na polovini filma mijenja se i ritam i intencija naracije. Ono što je počelo kao natprirodna storija, polako dobija obrise psihološkog trilera, da bi se dijelovi slagalice u finalu sklopili i oblikovali srceparajući klimaks. Skoro izmiksani horor, drama i romansa u filmu koji traje sat i 40 minuta. Pogubljenost Spierigovih po drugi put na djelu, do kraja se nisu uspjeli odlučiti kojoj fabularnoj komponenti dati primat! Da bi stvar postala još razvodnjenija, kroz cijeli film proteže se jaka moralizatorsko-pamfletistička nit o pogubnosti oružja, osobito onog američkog, što je s premijerom koja se skoro poklopila sa posljednjim u nizu američkih školskih masakara (onim na Floridi) gledaocima stvorilo dodatnu mučnu nelagodu!
Kao pozitivan element filma treba izdvojiti filmski ansambl i kompletnu fotografiju (rekonstruisani dvorac, rasvjeta, način kretanja kamere, specijalni efekti). Helen Mirren je upravo veličanstvena u grozomornoj crnoj udovičkoj opravi s velom (scene nje dok sa svjetiljkom lebdi po unutrašnjosti ukletog zdanja kinematografska su poslastica i estetski vrhunac filma!). Jason Clarke se dobro snašao u ulozi izmučenog doktora, kao i australijska glumica Sarah Snooke u roli nećakinje madam Winchester! I to bi otprilike bilo sve.
Kuća duhova je prvo veliko razočarenje 2018. godine. Svi sastojci za punokrvan horor bili su tu, ali omanula je nevjerovatno bazična, nemaštovita i ubitačno monotona režija. Eventualno za preporuku djeci do 12 godina starosti i onima koji se boje vlastite sjenke; za profiliranu horor publiku vječno u potrazi za nekim iznimnim užasom, ovaj film je veliki pucanj u prazno!
