Zašto volim... Sopranose

Zašto volim... Sopranose

SopranosPiše: Advan Košarić

Nisam novinar. Ne znam pisati recenzije, znam ih prepisivati. Ne znam dovoljno efikasnih fraza, ne znam kako da dočaram i da nekoga uvjerim o mom stavu kroz pisani tekst, ali…

The Sopranos mogu svrstati među deset najboljih TV serija koje sam gledao, a gledao i pratio sam mnoge. Već sada davne 1999. prvi put sam se susreo sa sada već kultnom serijom baš u to vrijeme kada sam do guše bio zatrpan knjigama o italo-američkoj mafiji. Baš u to vrijeme reditelj Martin Scorsese "izbio" je na vrh moje liste najboljih reditelja, a njegovi Casino i The Goodfellas u mojoj glavi su hladno parirali sa The Godfather franšizom. Sopranosi su došli kao šlag na tortu. Svake nedjelje su se emitirali na nekoj od lokalnih TV stanica, a taj dan nisam izlazio van, pio kafu sa društvom na poznatim lokacijama, nego sam nervozno tražio neku VHS kasetu na koju mogu da snimim epizodu tako da bih je mogao iznova pregledavati tokom sedmice. Mojoj sreći nije bilo kraja.

Zašto sam bio fasciniran njima? Moguće radi umjetničke čistoće ove serije koja je djelimično dolazila od poštovanja velikih gurua ovoga žanra Scorsesea i Coppole, a iskreno, prošlo je dosta vremena od zadnjeg pristojnog uratka o mafiji. Danima smo na šestosatnim kafama, kada nismo imali pametnijeg posla, razglabali o prošlim epizodama, ponavljalji kultne fraze nekih od likova, pa smo se čak trpali talijanskom kuhinjom i nabacivali višak kilograma, koje smo kasnije mukom skidali, a neki od nas nisu nikada vratili prethodnu kilažu. Mada sada to i nije  bitno.

Skoro je prošlo deset godina od posljednje epizode serijala, a nedavno sam je opet rebootovao, u vremenu kada nisam imao šta pametnije raditi. I mogu vam reći da serija i nakon toliko godina "drži" od prve do zadnje epizode. Ipak, Sopranosi su obilježili jedno vrijeme, postavili standarde i utrli put budućim ostvarenjima kao što su Mad Men, Deadwood ili The Wire. A što se mene tiče, sumnjam da će mi ubuduće biti mrsko ponekad zapaliti kubansku cigaru, usuti sebi jedan viski, i onako, random uključiti neku epizodu, čisto da se čovjek malo opusti.

Prethodna
Zlaja sladoledžija preporučuje: The BFG
Sljedeća
Filmovi s ruba: Dune