Piše: Nino Romić

Novinarstvo nije brz put prema bogaćenju, a ukoliko se njime bavite objektivno, savjesno i više nego je vjerovatno da ćete se naći na meti nečijeg napada. Potonji dio ovog opisa je postao žalosna, ali stalna stvarnost novinara, reportera, pa čak i običnih građana koji svojim pametnim mobitelima dokumentuju dešavanja, gotovo pa u realnom vremenu, širom svijeta. Ipak, želja za izvještavanjem nadvladava strah od posljedica u slučaju kenijskog fotoreportera Bonifacea Mwangija, poznatom po svom nadimku „Softie“.

Softie u prvih par minuta oslikava stvarnost Kenije, blagoslovljene ekonomskim uzletom i rastućim stanovništvom, no istovremeno proklete sveprisutnim plemenskim podjelama i duboko usađenom korupcijom. Bonifaceu su odveć poznati razmjeri ove pojave u kenijskom društvu i državi, budući da je kao novinar izvještavao o mnogim primjerima iste. Međutim, Softie nas upoznaje sa Bonifaceom u trenutku kada poduzima sljedeći logični korak.

Naime, nagrađivani fotoreporter se poslije dokumentovanja korupcije, odlučuje i na izravnu borbu protiv nje. Posrijedi je hrabar čin, borba je bez sumnje plemenita, ali izbor nije lak. Naime, pored toga što je novinar, Boniface je također i suprug, te otac troje djece. Jednostavno rečeno, na kocki je ne samo njegov život, već i život njegove porodice.

Slijedeći Bonifacea, Sam Soko rasvijetljava političku i društvenu stvarnost u Keniji, prateći nit koja se proteže kroz pozamašan dio skorije historije ove afričke zemlje. Koliko god je Softie film o Bonifaceu Mwangiju kao opozicionaru, toliko je i priča o njemu kao čovjeku, ocu i suprugu. Ovaj drugi vid Softie se očituje u trenucima kada Bonifacea vidimo u interakciji sa suprugom Njeri i njihovom djecom. Ovaj potonji vid Softie čini cio dokumentarni film tim prije zanimljivijim i kompletnim zasjekom života u Keniji u malo više od pedeset minuta trajanja.

Sa Bonifaceovim usponima i padovima, oscilira i ton dokumentarnog filma posvećenog njegovom dojmljivom podvigu. Ukoliko je namjera bila predočiti beznadežnost koju osjećaju mnogi stanovnici Kenije po pogledu napretka njihove zemlje, Sam Soko bez sumnje postiže željeni učinak. Ponekada se čini da je riječ o borbi sa vjetranjačama, bez nade za stvarnu pobjedu. A ipak, s druge strane, trenutak-dva iznenadnog optimizma i jedna numera od nekog kenijskog sastava ponovo rasplamsava nadu u izlazak iz razornog ciklusa, pa makar na kratko.

Kako i sam Boniface kaže - uvijek ima drugi put.