Piše: Marko Njegić

Prijelaz iz žanrovskih sedamdesetih u osamdesete takoreći su u jednoj sceni napravila dva filma razvijajući novi žanr. Rambo jest Taksist akcijskog filma, ali premostio je tranziciju od Taxi Driver post-vijetnamske drame do "one man army" blockbuster akcije prilikom Rambova bijega iz zatvora u šumu. Iste godine 48 sati (1982) Waltera Hilla, nekoć znan i pod naslovom Zavjera u San Franciscu, radi nešto slično u drugom fahu. Prvih dvadesetak minuta filma žestoki je policijski akcijski krimić sedamdesetih u smrtno ozbiljnom stilu na potezu od Francuske veze do Prljavog Harryja s Nickom Noltejem u sjajnoj izvedbi mrzovoljna "pajkana" Jacka Catesa i ništa lošijim Jamesom Remarom u ulozi Ganza, policajčeve negativne zrcalne slike.

48 sati; režija: Walter Hill; uloge: Nick Nolte, Eddie Murphy, James Remar, Sonny Landham, Frank McRae; 1982.

IMDb rejting: 6.9/10

Rotten Tomatoes rejting: 92%

Cates i Ganz su predstavljeni kao "hillovske" muškarčine, posvećene onome što rade ("macho bullshit") kao i svi mačistički protagonisti jednog od najmuškijih i najboljih akcijskih redatelja svih vremena (Željezna šaka, Vozač, Ratnici podzemlja, Jahači na duge staze, Južnjačka utjeha, Teksaški graničar, Crveno usijanje). Na početku filma Cates nema vremena za svađu s djevojkom Elaine (Annette O Toole) jer "posao zove". Za Ganza će, pak, prostitutka (Greta Blackburn) reći da više voli pucati nego povaliti ženske. Nešto kasnije, Cates je također opisan kao "lud za pucnjavom".

Kad se Ganz i Cates prvi put sretnu u hotelu u intenzivnoj sceni maksimalno pojačane akcijske tenzije, meci lete na sve strane. Dvojica Catesovih kolega smrtno stradavaju u pucnjavi od Ganzovih hitaca. So far, so 70 s. A onda slijedi žanrovska prekretnica. Vedrije osamdesete polako počinju ulaziti u kadar uvođenjem nezaboravnog lika, kažnjenika Reggieja Hammonda u tumačenju Eddieja Murphyja koji, za razliku od Catesa i Ganza, više voli ševiti nego pucati i koristi svaku prliku za lov na mačke. Hammonda najprije čujemo, pa tek onda vidimo.

Dok Cates prolazi pokraj ćelija, do njega i gledatelja dopire Hammondovo pjevanje hita "Roxanne" grupe Police (!). Ubrzo Cates oslobađa Hammonda iz zatvora na 48 sati i pretvara ga u kriminalca na vikend-dopustu kako bi mu pomogao pronaći Ganza. Moderni humoristični akcijski "buddy (cop)" film je rođen, čak i suvremena akcijska komedija kakvu znamo, premda se ta kovanica počela rabiti nakon Murphyjeva Policajca s Beverly Hillsa dvije godine kasnije. Povijesna važnost filma 48 Hrs. je neporeciva budući da je stvorio jedan od najpopularniji i najikoničkijih akcijskih podžanrova.

"Nismo ortaci, braća, prijatelji", započeo je Cates ortaštvo s Hammondom, ali šalu na stranu - bez Hillova pionirskog "buddy" žanrovca ne bi bilo Vreline grada, Dva vraga iz Chicaga, Smrtonosnog oružja, Ponoćne utrke, Tanga i Casha, Prljavi igraju prljavo, Obračuna u Malom Tokiju... Ne bi bilo ni njegova Red Heat. Sve to čini 48 sati najutjecajnijim akcijskim filmom osamdesetih uz Ramba i Umri muški. Die Hard je poslužio kao most prema žanrovskim devedesetima kao što su Rambo i 48 Hrs povezali sedamdesete i osamdesete. U najjačoj sceni Hill čak radi inverziju sedamdesetih. Scena u kojoj je bijeli policajac Popeye Doyle (Gene Hackman) zastrašivao crnce u baru u The French Connection promijenila je boju i predznak u ovom filmu. Sada je crni kažnjenik Hammond zastrašivao bijelce u baru.

I to ne bilo kojem baru, već "redneck" baru s bijelcima u kaubojskim čizmama i zidovima prekrivenim konfederacijskim zastavama. "Sigurno ćeš im se svidjeti", Cates kaže Hammondu i daje mu svoju značku da glumi policajca, što će ovaj i napraviti. "Vodku", naruči Hammond od šankera. "Možda Crnog Rusa", sprda ga ovaj. Hammond se zarazno nasmije u prepoznatljivom Murphyjevom stilu, ali ubrzo preuzima kontrolu i porazbija inventar. "Nisam vidio ovoliko seronja na okupu", ožeže on po seljačinama. "Ja sam tvoja noćna mora, crnjo koji ima značku i može te opaliti nogom u guzicu", unosi se Hammond u lice jednom selji i zaključi "u gradu je novi šerif".

To se moglo prenijeti na Murphyja i žanr, a i podcrtavalo je Hillovu ljubav prema vesternima koje je prebacio u akcijski film (imamo čak i Indijanca Billyja Medu; Sonny Landham). Za ono doba scena je bila prilično smiona, subverzivna. Danas je jednako svježa i provokativna u Trumpovoj rasističkoj Americi. Probajte predočiti nešto slično u studijskom projektu "A" kategorije, dakle da crnac uleti u bar s bijelim supremacistima, kamoli da verbalno i fizički pomete pod s njima. I 48 sati je još uvijek svjež, impresivan i zabavan film, premda je žanr u međuvremenu postao kliše do parodije, što je bilo jasno kad je Frank McRae odglumio isti lik urlajućeg šefa policijske postaje u parodičnom Besmrtnom oružju (i Posljednjem akcijskom junaku).

Film je svjež jer je režiran-glumljen bez dlake na jeziku i restrikcija PG-13 predikata. Hill je vrhunski ustrojio glumce o čijoj međuigri sve ovisi. S Nolteom i Murphyjem je stvorio antagonistički nastrojeno ortaštvo savršene kemije, pamtljivih dijaloga ("Jack, ispričaj mi priču za laku noć. Jebi se! Ta mi je najdraža...") i replika ("Meni se digne kad vjetar zapiri!"). Jedna uloga ovisi o drugoj i pruža glumački protubalans. Definitivno, da se Catesov i Hamondov odnos protegnuo na više nastavaka, Gibsonov Martin Riggs i Gloverov Roger Murtaugh (Lethal Weapon) imali bi opaku konkurenciju za prvo mjesto akcijskog "buddy" para u povijesti.

Lansirna rampa za par karijera

Velika je šteta što nikad nije snimljen treći dio nakon podcijenjenog Another 48 Hours iz 1990. godine. 48 sati je lansirao nekoliko karijera. Eddie Murphy je zasluženo postao top-zvijezda osamdesetih i do kraja dekade nastavio nizati kinohitove poput Kola sreće, dvaju Policajaca iz Beverly Hillsa, Zlatnog djeteta i Princ otkriva Ameriku.

Producenti Lawrence Gordon i Joel Silver producirat će Predatora, Umri muški 1&2 i nastavak Još 48 sati, potonji samostalno i Komandosa, Smrtonosno oružje, Kuću na putu, Prljavi igraju prljavo... Roger Spottiswoode je napravio transfer od montažera filmova Sama Peckinpaha (Psi od slame, Pat Garrett i Billy The Kid) i Waltera Hilla (Željezna šaka) do scenarista.

Spottiswoode je potom ostvario karijeru redatelja (U plamenu Nikaragve s Nickom Nolteom, Turner i Hooch, Air America, Sutra nikad ne umire, Šesti dan). Proslavio se i scenarist Steven E. De Souza koji je nastavio ispisivati akcijski orijentirane filmove kao Commando, The Running Man, Die Hard, Hudson Hawk i Ricochet.

Interesantno je da Ganz kaže Lutheru "Uvijek si mi bio drag i zabavan", što će istom glumcu (David Patrick Kelly) parafrazirati Schwarzenegger u Komandosu  i stvoriti besmrtni "one-liner" ("Zabavan si, zato ću te ubiti posljednjega"). Zadnji, ali ne i najmanje važan jest James Horner koji je skladao fenomenalan "score", prvi u nizu njegovih akcijskih (Commando, Red Heat, Another 48 Hours...).

Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija