Piše: Nino Romić

„Gastarbeiter“ je njemačka složenica koja je odveć poznata, pa i na neki način i mila za uši stanovnika našeg podneblja. Samim izgovaranjem, ista priziva pomiješanu sliku, istovremeno izazovnu, ali i optimističnu te nostalgičnu. Kalkirano na naš jezik, gastarbajter bukvalno znači gost-radnik, što u osnovi savršeno oslikava potrebnu njemačkog radnog tržišta, koje je generacijama u potrebi za radnicima iz trećih zemalja za popunjavanje onih radnim mjesta koja domaća radna snaga nije mogla, ili nije željela popuniti. O ovoj nama vrlo bliskoj pojavi, doduše iz unikatne, muzičke perspektive, govori i ostvarenje Cema Kaye, Ljubav, njemačke marke i smrt.

Ljubav, njemačke marke i smrt; režija: Cem Kaya; 2022.

Glavna tematika koju istražuje Ljubav, njemačke marke i smrt bez sumnje će privući pažnju gledatelja i posjetitelja Festivala, no ovaj dokumentarni film se na posredan ili neposredan način dotiče i nekih drugih fenomena u turskom i njemačkom društvu. O tome, u praktičnom smislu odmah, ukazuje i par stihova u samom uvodu koji savršeno kombiniraju tematiku i komentar filma. Tu je, naravno, i električni saz Ismeta Topçua – instrument koji spaja tradicionalnu tursku muziku sa tehnologijama suvremenog svijeta.

Stihovi i instrument zajedno tvore pjesmu, odnosno pjesme u žanru muzike koji je određen geografskim, kulturnim i ekonomskim vidom. Ljubav, njemačke marke i smrt koristi pjesme Turaka koji su se prije dva naraštaja odvažili na dugo putovanje vozom i cestom do Njemačke, u kojoj su se našli kao stranci u stranoj zemlji, a potom i nostalgični za starim zavičajem nakon upoznavanja sa stvarnošću gosta-radnika u Njemačkoj. Slika sa kojom se upoznajemo kroz trajanje filma je višedimenzionalna, a ne samo puko gledanje kroz naočale ružičastih ili bilo kakvih drugih stakala.

Kako i priliči filmu koji se bavi muzikom, zvučna podloga, pa i tempo kompletnog ostvarenja, vrti se oko muzike. Ista se mijenja u korak sa različitim vremenskim periodima kroz koje Cem Kaya vodi gledatelje, ali i uz aktere pojedinih segmenata. Tako u jedom trenutku možemo imati vrlo naprasitu pjesmu, s ciljem prenošenja utiska frustrirane mladosti, dok u drugom možemo imati sjetne stihove uz žice narodnog instrumenta koje govore o iskušenjima, dugim danima i još dužim neizvjesnim noćima.

Ljubav, njemačke marke i smrt igra na Festivalu u sklopu programa Last Minute Cinema, u kojem predstavlja jedan od nezaobilaznih unosa, kako u ovaj program, pa tako i u sveukupnu ponuudu 5. AJB DOC Film Festivala.