Piše: Marinela Domančić

Pretpostavka da neko ko se zove Sultan Muhamed (Mohammad) i ima dvije žene i jedanaestoro djece živi u raskošnom dvorcu, sjaju i bogatstvu pada u vodu već nakon prvih kadrova filma Suprug gospođe Iran. Ni lijep ni bogat, živi u dokolici, izležava se, pije čaj, puši i očekuje da ga supruge i djeca bespogovorno slušaju i rade šta Sultan naredi. Mjesto radnje su travnate planinske padine Irana na kojima je smješteno oronulo zdanje koje se teško može nazvati kućom. Unaokolo pasu simpatične koze, dječica se veselo i bučno igraju a žene rade. Pilaju i sakupljaju drva, beru jestivo bilje, kuhaju, muzu koze, prave sir (sve to nerijetko noseći najmlađu djecu na leđima) a starije kćeri im pomažu.

Za razliku od dječaka, koji idu u školu i redovno pišu domaće zadatke, curicama nije dopušteno školovanje. One će se premlade udati kako bi na nekom drugom mjestu i za drugog sultana radile isto što i njihove majke. Gospođe Iran i Sarah različito gledaju na svoj život. Dok je starija Iran pomirena sa sudbinom i povinuje se muževoj volji da proširi stado i dovede još jednu ženu, mlađa Sarah se usuđuje podići glas i izraziti neslaganje sa mužem. Kaže i suprugu u lice, i redateljici u kameru da njoj muž i ne treba jer ionako ništa ne radi ali ostaje zatočena u braku koji objema ženama donosi mizeriju.

Mlada iranska redateljica Marjan Khosravi, kojoj je ovo četvrti kratki film, odlučila se na potpuno promatrački pristup i upravo to je najveća vrijednost ovog filma. Neosuđivanje i mudrost održavanja udaljenosti izbliza, koliko god to neobično može zazvučati, krase svaki trenutak zabilježen kamerom i svaka odrasla osoba - dvije žene, muž i mužev otac - koja živi u ovoj mnogoljudnoj zajednici dobila je priliku da se izrazi i pojasni svoj kut gledanja. Naravno da gledatelj može zauzeti stranu i očekivati željeni rasplet, ali do raspleta u faktografskim dokumentarcima nerijetko ne dolazi.

Prizori bezobzirnog iskorištavanja ženske radne snage redaju se iz minuta u minut, iz dana u dan, i jasno je da ove žene nemaju izbora, nemaju gdje da odu. Redateljica je i u prethodnim radovima pokazala zanimanje za socijalna pitanja vezana uz ženska prava u Iranu – ili, tačnije, njihov nedostatak. Film je na kanadskom Hot Docs festivalu koji se održava u Torontu dobio nagradu kao najbolji strani kratki dokumentarac čime je ova mlada žena svrstana na bogatu listu iranskih redatelja koji su u inozemstvu pobrali mnoga priznanja.

Film Suprug gospođe Iran možete pogledati u subotu u 14 sati u Takmičarskom programu 6. AJB DOC Festivala.