Piše: Sead Vegara
Evelyn Abbott (Emily Blunt) na kraju originalnog filma A Quiet Place (Tiho mjesto, 2018) repetirala je sačmaricu i u Rambo-stilu najavila šta čeka opasne vanzemaljce koji reagiraju na najmanji proizvedeni zvuk napadajući ljude. Glumac, scenarista i reditelj John Krasinski tako je ostavio otvoren kraj za potencijalni nastavak, koji smo zbilja brzo i dobili, dvije godine poslije 2020, samo da bismo ga dočekali u kinima još jednu godinu nakon planirane premijere zbog zdravstvene situacije koja je pogodila svijet i drastično se odrazila na filmsku branšu. U svakom slučaju, Krasinski sa A Quiet Place Part II (Tiho mjesto 2) radi sličan postupak kao i Coppola u Kumu II, sa vraćanjem u prošlost, doduše ne toliko daleku, ali dovoljno da se napravi paralela sa jednim od najboljih nastavaka ikad snimljenih, vraćajući nas u prvi dan invazije vanzemaljaca prikazuući opšte rasulo koje je počelo sa istrebljivanjem ljudske populacije.
Tiho mjesto 2; režija: John Krasinski; uloge: Emily Blunt, Millicent Simmonds, Noah Jupe, Chillian Murphy, Djimon Hounsou, John Krasinski; 2021.
IMDb rejting: 7.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 91%
Alien(s)i, brzo otkrivaju Zemljani, reaguju na zvuk, a s početka rasturena porodica Abbott, otac Lee (Krasinski) i gluhonijema kćer Regan (Millicent Simmonds), na jednoj strani, a majka Evelyn (Blunt) i dvojica sinova Marcus (Noah Jupe) i Beau (Dean Woodward) na drugoj, naći će se ubrzo skupa. Kako Krasinski kreira kretanje kamere, snimajući kadar sekvence u kojima pokazuje izvjesnu lakoću pripovijedanja priče putem pokretnih slika, odaje zrelog zanatliju za kojega filmski specijalni efekti i CGI predstavljaju izražaj i oružje kreativnosti. Filmofili koji su upućeni u dešavanja u originalnom filmu znaju – spoiler alert – da otac Lee i sin Beau neće preživjeti u prvom unosu u, ono za što smo sada sigurni da predstavlja, novu franšizu studija Paramount Pictures (potvrđeno je snimanje svojevrsnog spin-off filma, kao i treći dio). Tako da Krasinski nakon svojevrsnog flešbeka nastavlja sa Evelyn, Regan, Marcusom i novorođenom bebom, koji kreću u nesigurnu budućnost.
Strava je osjetna tokom cijelog, ne baš toliko dugog, trajanja filma (97 minuta), a užas eksplicitan u većem dijelu filma sa scenama u kojima „krakasti vanzemaljci“ tamane ljude. Toliko da ćete uhvatiti sebe kako polako i tiho dišete, ne praveći niti bilo kakvog naglog bučnog pokreta koliko ste se saživjeli sa stanjem protagonista na filmu. Stanje napetosti koje je prisutno od samog starta filma Krasinski, prvo kao scenarista pa onda reditelj, svojski gradi u upečatljivim početnim kadrovima sa pustim ulicama gradića (svi su na školskom igralištu na utakmici bejzbola), te početkom kataklizme (obrušavajuća vatra i dim visoko na nebu) i pojavom aliena.
Ono što je preostalo od porodice Abbott, majka, kćerka, sin i beba, tako će naići na još jednog preživjelog, nekadašnjeg prijatelja i komšiju Emmetta (Chillian Murphy), koji baš i nije sretan zbog njihovog dolaska, te bi više volio da je nastavio samovati i očajavati zbog gubitka sinova i žene. Od tog trenutka stvari se izmiču kontroli, svaki od likova dobija svoju malu priču, a tračak svjetla na kraju tunela doće će sa otkrivanjem radio signala koji emituje pjesmu „Beyond the Sea“ (u originalu je pjeva Jack Lawrence, dok je verzija u filmu u izvedbi Bobbyja Derina), što znači da postoji nada. Na kraju, mladi uzimaju stvari u svoje ruke i, po drugi put, kraj ostaje otvoren za nastavak.
