Piše: Sead Vegara
Posljednjih godinu i po posredstvom streaming servisa poput Hulu i Amazon Prime uživaocima pokretnih slika ponuđeno je nekoliko naslova koji imaju istu premisu, a ta je korištenje svojevrsne vremenske petlje kao glavne odlike radnje. Ostvarenja kao Palm Springs (2020) i The Map of Tiny Perfect Things (2021), u biti prvenstveno romantične komedije, koristile su narativ ponavljajućeg dana da ispričaju priču o momku i djevojci, naravno, koji će proći kroz (katastrofalne) komične situacije na putu ostvarivanja prave ljubavi. Ono što je ova dva filma učinilo autentičnim na izvjestan način, u odnosu na klasik žanra, film za sva vremena, Groundhog Day (Beskrajni dan, 1993), bila je upravo dob njegovih protagonista i način na koji su se oni nosili sa „vremenskom petljom“.
Boss Level; režija: Joe Carnahan; uloge: Frank Grillo, Naomi Watts, Mel Gibson, Ken Jeong; 2021.
IMDb rejting: 6.9/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%
U prvom, momak i djevojka, poučeni upravo originalnim filmom, pokušat će se odmah pretvoriti u najbolju moguću verziju sebe (jer tada je čudom u Beskrajnom danu -spoiler alert- TV metereolog Phil, u neponovljivoj interpretaciji velikog Billa Murrayja, i izašao iz petlje), dok će u drugom, momče i djevojče, jednostavno, nakon razrješenja uploviti u novi dan. Dakako, vrijedi spomenuti još filmove Edge of Tomorrow (2014) i Happy Death Day (2017) sa istom premisom, koju su iskoristili na sebi svojstven način.
Ali, iskoristiti „začkoljicu“ vremenske petlje u takvom stilu da film izgleda i djeluje poput prave prvacate prvoklasne videoigre pošlo je za rukom reditelju i scenaristi Joeu Carnahanu sa ostvarenjem Boss Level. Carnahan, kreditovan kao jedan od troje scenarista zajedno sa autorima priče, braćom Chrisom i Eddiejem Boreyjem, stavlja svog protagonistu Roya (Frank Grillo) unutar beskonačnog ponavljajućeg dana koji uvijek završava njegovom smrću. I poput narativa videoigre, Roy se pogibijom vraća na početak, samo da bi onda sve prolazio ponovno i iznova na (prilično) isti način. Sve do trenutka kada shvati da bi nešto mogao poduzeti da izađe iz „pakla ponavljajućeg dana“, povezujući činjenice i otkrivajući detalje koji su mu promakli. Od momenta kada otvori oči na njega kreće armija plaćenih ubica sa nemjerom da ga eliminiše, a on će postepeno rješavajući situacije u kojima se nalazi, kao na nivoima/levelima u videoigrici, svaki put otkrivši nešto novo resetovati i krenuti ispočetka.
Scenaristički trio fantastikus domišljato koristi elipse u pripovijedanju, dok Carnahan kao reditelj vizuelno nudi spektakularne akcione sekvence, sa koreografijama pucnjave i borbi mačevima u kojima će se referirati na Kuma III (1990), Matrix (1999), pa čak i prvi film iz pustolovina Indiane Jonesa, Raiders of the Lost Ark (1981), da pomenemo neke. Negativac je niko drugi doli Mel Gibson, kao pukovnik Ventor, koji tako blista u ulozi da je prosto uživanje gledati ga u, doduše za glumca takvog kalibra, minijaturnoj roli. Frank Grillo ipak dominira svojom pojavom, te je itekako dokazao da može nositi film na svojim leđima. Carnahan je snimio Boss Level pod patronatom streaming servisa Hulu, te se nije puno obazirao na detalje kao što su box office prođa i kritike. Nakon uspješnog debija na Huluu, film je našao i put do kina gdje će zasigurno imati svoju publiku.
