Adrift: Hvali kraj, drž' se mora

Piše: Marko Njegić

Vodeći islandski redatelj Baltasar Kormakur s Podivljalim morem (Adrift) postaje vodeći novomilenijski specijalist za filmove o opstanku u nemogućim uvjetima, snimljene prema istinitim pričama. Kao da more i oluje nisu općenito sastavni dio njegove filmografije, Kormakur svake tri godine stane iza kamere “survival“ filma. Godine 2012. unutar matične islandske kinematografije režirao je Dubinu o ribaru koji pokušava preživjeti u ledenom moru nakon što mu se prevrnuo brod. Uslijedio je budžetirani holivudski Everest s Jasonom Clarkeom, Joshom Brolinom, Jakeom Gyllenhaalom i Keirom Knightley o neuspjelom usponu na najviši planinski vrh svijeta. Ovoga ljeta Kormakur se vratio “based on a true story“ preživljavanju u Adrift koje je negdje između The Deep i Everesta, minimalističke avanturističke ljudske drame i holvudskog spektakla sa specijalnim efektima i poznatim glumcima (Shailene Woodley, Sam Claflin). Ili, budimo još ilustrativniji, Podivljalo more brodi između oceanskih “disaster“ filmova Sve je izgubljeno i Oluja svih oluja. No, Kormakur uglavnom preuzima “low key“ pristup prvog filma, čime se Adrift uklapa u recentni val “survival“ ostvarenja poput Gravity (svemir) i The Shallows (more i morski pas).

Podivljalo more; režija: Baltasar Kormakur: uloge: Shailene Woodley, Sam Claflin; 2018.
IMDb rejting: 6.8/10
Rotten Tomatoes rejting: 73%

Gravitacija je uzor Kormakuru utoliko što heroina ovdje ne o(p)staje posve sama, odnosno društvo joj pravi (ozlijeđeni) muškarac, k tome njezin zaručnik. Podivljalo more je snimljeno prema knjizi Tami Oldam Ashcraft “Red Sky In The Morning: A True Story Of Love, Loss And Survival At Sea“ u kojoj je autorica opisala iskustva plovidbe od Tahitija do San Diega 1983. s voljenim zaručnikom Richardom Sharpom i susreta s uraganom četvrte kategorije usred Pacifika, a razlikuje se od sličnih filmova upravo po romansi.

Ovo je, redom, priča o ljubavi, gubitku i opstanku. Mladi glumci Shailene Woodley i Sam Claflin imaju solidnu kemiju u ulogama Tami i Richarda, te izvlače koliko mogu iz razmjerno šturo karakteriziranih likova - na pitanje čime se bavi, Tami odgovara “onime što će me odvesti do idućeg mjesta“, ne zna “konačno odredište“ i vratit će se kući “kad vidi svijeta“, a Richard je moreplovac “zbog osjećaja koji se ne može opisati“ (“samo ti, vjetar i zvuk brodice“).

Međutim, njihova romansa previše poštuje hollywoodske standarde udvaranja na egzotičnoj lokaciji, osobito kad su Tami i Richard na kopnu, pa se ne bi reklo kako Kormakur bilda poantu da je njihova ljubav veća (sila) od (sile) prirode. Tek kad se film otisne od obale na praznu, beskrajnu pučinu, gdje jedrilica izgleda kao kapljica u oceanu u nizu impresivnih slika Roberta Richardsona, čestog direktora fotografije Quentina Tarantina i Martina Scorsesea, Islanđanin traži dašak metafizike i egzistencijalizma u pro(na)lasku nepregledna obzora i crvenim zalascima sunca s nijansama mandarine, ne samo romantike. Hvali kraj, drž' se mora, Kormakur.

I zaista, Adrift postaje znatno dojmljiviji nakon što redatelj prestane brinuti hoće li zadovoljiti brojne fanove Shailene Woodley i Sama Claflina, protagonista romantično intonirana serijala Pobunjena, tj. filma Tu sam pred tobom. U konstantnom montažnom ping-pongu između zaljubljivanja prije uragana, preživljavanja oluje i nezavidna opstanka poslije nje u devastiranoj “velikoj, opakoj jedrilici“, pobjednička loptica pada na teren “survivala“ nagoviještenih, ali ne do samog kraja ispunjenih metafizičkih potencija. Uvodna post-akcijska scena je upečatljiva: Tami se vraća među žive i shvaća da je zarobljena u poplavljenoj kabini tonuće jedrilice.

Uspjet će izaći iz utrobe jedrilice i na neki način se ponovno roditi zahvaljujući intenzivnoj fizičkoj ulozi Shailene Woodley, kao heroina koja će definitivno opstati u ekstremnoj situaciji (nitko ne zna gdje su, kormilo otkazalo suradnju, neizvedivo održavati kurs…). Naravno, najviše se čekala scena oluje, ali odahnuli kad smo je napokon dočekali i uvidjeli da je gotovo dostojna košmarnog vrhunca The Perfect Storm i u direktnoj simbiozi s Kormakurovim Everestom. Valovi visoki poput brda zaklanjaju nebo i formiraju planinu mora koja se u konačnici prijeteći nadvija nad nemoćnom jedrilicom. Oceanski Everest.

  Objavljeno na portalu Slobodna Dalmacija
Prethodna
Hotel Artemis: Medicinska seka Johna Wicka
Sljedeća
Tower Heist: Film "velike pljačke" kao komedija