Piše: Sead Vegara
Da je sudbina htjela, svoj već drugi film Abre los ojos (Open Your Eyes, 1997), nakon veoma zapaženog prvijenca Tesis (1996), španski reditelj Alejandro Amenábar snimio bi u Hollywoodu. Ali, kako to (obično) biva, tada mladi Šapanac trebao je još jedan jedinstveni hit u vlastitoj domovini da bi bio priznat u Hollywoodu, što je upravo bilo ostvarenje Open Your Eyes. I opet, kako to obično biva, holivudska mašinerija štancanja remakeova stranih uspješnica ni u ovom slučaju nije posustala. Abre los ojos dobio je svoj remake sa filmom Vanilla Sky u režiji provjerenog majstora, i slobodno ga nazovimo –filmskim autorom, Camerona Crowea.
Amenábarov Otvori oči ne samo da odiše autorskim pečatom, jasnom i prepoznatljivom filmskom vizijom, već je toliko maštovito složeno i provokativno ostvarenje da nakon što krene odjavna špica imate toliko impresija i pitanja da biste poželjeli istog momenta reprizirati film, ali se zbog izvjesnog nelagodnog osjećaja ne usuđujete. Kontradiktrono zvuči, ali zaista je tako. Crowe je možda i postigao nešto slično, ali nakon (prvobitno) odgledanog originala, uviđate koliko je holivudska verzija „ulickana“ i „neuvjerljiva“.
Svjetlo holivudskih reflektora bilo je upereno u autora originala, koji je četiri godine kasnije svijetu podario jedan od najjezovitijih i najstrašnijih filmova u novom mileniju, The Others (Los otros, 2001). U svom jezgru, film o ukletoj kući, kojeg koliko god puta gledali, nikad, do njegovog samog kraja, nećete u potpunosti shvatiti, da ne kažemo „prokužiti“. Amenábar vješto vodi radnju, odavajući nam tek tu i tamo poneki detalj, a kada kazaljka na satu filma odbroji sat i po, ostalih 15-ak, pretvaraju se u čisti horor. The Others je tako postao prvi film u potpunosti snimljen na engleskom jeziku, bez ijedne riječi na španskom, dobitnik Goye za najbolji film, španskog ekvivalenta američkom Oscaru.
Iako je imao uspješan izlet u Hollywoodu sa filmom The Others Amenábar neće raditi u tvornici snova do 2015. kada će snimiti i svoj najslabiji film. Riječ je o ostvarenju Regression, za koje će Amenábar ponovno potpisati režiju i scenarij, samo će sada, ono što je uvelikome krasilo njegov američki prvijenac, jeziva atmosfera, ustupiti mjesto opipljivom strahu, za koji naposljetku nema niti treba mjesta. Regression otvara telop „Bazirano prema istinitim događajima“, a priča koja uslijedi ona je o postojanju satanističkih kultova u Americi, samo sada svedena na mali grad u američkoj provinciji. Itekako prisutnu jezu u The Others, Amenábar sada postepeno (de)gradira u priči čiji se protagonist polako primiče otkriću misterije, koje je u najmanju ruku (ne)vjerovatno.
Razlog kojim bi Amenábar i mogao opravdati slabost svog ostvarenja Regression, jeste činjenica da proteklih šest godina nije stao iza kamere, još od filma Agora (2009), koji je tada predstavljao najskuplju špansku produkciju. Agora je bio nadasve hvaljen film i vjerovatno je obimnost produkcije i snimanja utjecala na Amenábara da napravi toliku pauzu između filmova. Sve u svemu, Amenábar je ipak nastavio da radi ono što zna najbolje, a to je, riječima Luisa Garsije Berlange: “Da napravi red na biletarnicama i ponovo ugradi film u (špansku) industrijsku infrastrukturu.“
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
