Piše: Nino Romić

Malo poslije podneva 24. oktobra 1991, za vrijeme posjete ličnom ljekaru, Eugene Wesley Roddenberry je preminuo od posljedica srčanog udara. Premda se nalazio pod nadzorom doktora i u neposrednoj blizini okružne bolnice, sedamdesetogodišnji Roddenberry nije preživio napad. U sedam decenija života iza sebe, bio je policajac, vojni i civilni pilot, producent i scenarist, a njegovo najpoznatije djelo, naučno-fantastična serija, ostavila je dubok trag u popularnoj kulturi, čemu je Roddenberry imao priliku posvjedočiti u svojim posljednjim godinama.

Opraštanje od Roddenberryja je sličilo pogrebu državnog velikodostojnika. Ceremoniji održanoj na visovima iznad Los Angelesa prisustvovali su članovi glumačke postave izvornih Zvjezdanih staza i Nove generacije, a sa njima i nekoliko stotina poklonika obiju serija. Nichelle Nichols, poručnica Uhura, izdeklamovala je svoju pjesmu, napisanu za pokojnog Roddenberryja, a ceremoniju je odjavio zvuk gajdi.

Iza sebe, Roddenberry je ostavio složenu ostavštinu. Tvorca Zvjezdanih staza, naime, teško je pogrditi bez spominjanja jedne od njegovih iznimnih vrlina, a istovremeno je teško nabrojati te vrline bez kritične opaske. Predstavio nam je vedru sliku čovječanstva u budućnosti, no u ostvarivanju te slike je bio vrlo autorativan sa svojim scenaristima. Bio je okorjeli ženskaroš, no žene u Zvjezdanoj floti je predstavljao kao jednake svojim muškim kolegama.

Poslije službe u vojnom zrakoplovstvu i relativno kratke karijere u civilnom, Roddenberry se u rodni Los Angeles vratio kako bi započeo službu u policiji. Međutim, kreativni porivi su osujetili njegov život u uniformi, budući da su se njegovi dani u patroli poklapali sa velikim poslijeratnim bumom zabavnog programa na  novom mediju 20. vijeka – televiziji. Preko noći, nicali su tornjevi koji su prenosili TV signal u kućanstva željna novog programa, a Hollywood se brzo adaptirao potražnji na novom tržištu sa ponudom serija, a produkcije su tražile i pisce za njih. Oduvijek podložan kreativnom pisanju i pričanju dobre priče, Roddenberry se posadio ispred pisaće mašine i započeo rad na tretmanima i scenarijima za nekoliko projekata dok je još bio član policijske službe.

Isprva, to su bili poslovi po narudžbi, ali i autorska djela su uslijedila, uključujući i pilot za vlastitu seriju. Projekt nije zaživio, ali Roddenberry nije odustajao od stvaranja vlastite serije. Naprotiv, tvrdoglavo je ustrajavao uprkos preprekama.

Do trenutka kada je otisnuta konačna tačka scenarija za ono što će postati pilot epizoda izvornih Zvjezdanih staza, Roddenberry je već bio upoznao većinu buduće postave serije i bio je siguran da će cijela stvar biti nešto posebno. Međutim, u to je morao ubijediti i rukovodstvo jedne od TV mreža iz te ere. MGM je imao prvu čast da mu predstavi odbijenicu, a isto je učinio potom i današnji držitelj prava na Zvjezdane staze, CBS. NBC, kao Roddenberryjeva treća opcija, dao je zeleno svjetlo za razvijanje serije. Doduše, zeleno svjetlo je uslijedilo tek kada je Roddenberry seriju predstavio kao „western u svemiru“, a ne kao „pravu naučno-fantastičnu“ seriju.

Otac "Zvjezdanih staza"

Konačno, Zvjezdane staze su zaživjele na eteru NBC-a, ali ne i bez cijene po Roddenberryja, koji je od svojih prvih dana profesionalnog pisanja koristio koktel različitih supstanci kako bi izdržao duge noćne sate ispred pisaće mašine, dok bi se poslije ovih cjelonoćnih sesija opuštao uz pozamašne količine alkohola. Ovaj životni stil, opisan u jednoj od nekoliko biografija posvećenih Roddenberryju, „The Myth and The Man Behind Star Trek“ iz pera Joela Engela, dovest će do niz kroničnih oboljenja od kojih je tvorac Staza patio u zadnjim godinama života i kojima će konačno i podleći. Paraleno sa ovim životnim stilom, Roddenberry je dočaravao svijetu kojem su takve surovosti prevaziđene. Za razliku od mnogih drugih dijela naučne-fantastike, Roddenberryjeve Staze su bile izuzetno optimističan pogled na budućnost čovječanstva, koje se u stvarnom svijetu, tada, nalazilo na domak nuklearnog samouništenja.

Leonard Nimoy & Gene Roddenberry

Zvjezdane staze su bile plod, možda čak i zadnji, ere velikog optimizma u američkom društvu koji je nastupio poslije Drugog svjetskog rata. Lice kulture u Americi, a naročito one popularne, sasvim se promijenilo u svega nekoliko godina. Film noir, posvećen najnemilijim vidovima života, u kino-dvoranama je bio zamijenjen šarenim mjuziklima i prvom generacijom westerna u kojima su vrli junaci ukroćivali Divlji zapad i širili modernu mitologiju američkog društva. Sjena velike depresije je bila odagnana ekonomskim preporodom koji je srednjem staležu omogućavao život u kući sa okućnicom, sa jednim ili dva automobila sa samo jednom plaćom kao izvorom prihoda. To je bila jedna strana američkog novčića, druga, pak, nije bila tako bajna. Isti period je bio također period velikih transformacija građanskog društva, naročito na rasno segregiranom Jugu. Rat i potrebe industrije su također otvorile društvu većem uticaju žena i rastom ženske radne sile. Preko noći, na sceni su se stvorili revolucionari i reakcionisti, a Amerika je postajala manje mirna u sljedećoj deceniji – deceniji Zvjezdanih staza.

Gene Roddenberry, Gene Lee Coon i Dorothy Fontana (koja je po uzoru na autorice iz 18. i ranog 19. vijeka pisala pod muškim pseudonimom D.C. Fontana) su podjednako tvorci, odnosno roditelji Zvjezdanih staza, međutim samo Roddenberry je otac okvirne filozofije koja je služila kao misao-vodilja izvorne serije i njenih kasnijih izdanaka. Roddenberry se može uslovno opisati kao racionalist, sljedbenik filozofskog pravca koji drži stalni intelektualni napor u upoznavanju materijalnog svijeta kao jedini metod za postizanje odgovora na velika pitanja. Kao takve, Roddenberry je postavio nauku i naučni napredak kao rješenje za goruće probleme društva, što se odražava i u samoj seriji, smještenoj u dalekom 23. vijeku, kada je čovječanstvo odustalo od međusobnih podjela i materijalne požude te se otisnulo u zvijezde. Stare boljke rasizma i neravnopravnosti su do vremena pustolovina Kirka, Spocka i Bonesa bile neugodno, ali daleko sjećanje.

Premda se iz današnje perspektive kao nespretan, možda čak i podrugljiv mig prema društvenim pojavama iz te ere, Zvjezdane staze su redovito napuštale okvire uobičajenih opisa lika kakve su ljudi mogli vidjeti na svojim ekranima. Nichelle Nichols je glumila tamnoputu članicu posade, još i poručnice, a ona je na mostu služila sa dva tradicionalna neprijatelja američkog nacionalnog narativa – kormilarom Hikarom Suluom u izvedbi Georgea Takeija, te sa ruskim navigatorom Chekovim u izvedbi Waltera Koeniga. Konačno, tu je bio i „stvarni“ tuđin među tuđinima – Spock, u izvedbi Leonarda Simona Nimoya.

Roddenberryjeva posada predstavlja ljude uzvišene ne rodom ili porijeklom, već svojom razboritošću i znanjem. Ova slika utopije postala je utočište za mnoge gledatelje malih ekrana koji su se u svakodnevnom životu smatrali čudacima i „štreberima“ od strane svojih vršnjaka. Danas, svaka druga osoba se može nazvati ljubiteljem epske ili naučne fantastike, stripova i superjunaka i smatrati se tek jednim članom prilično široke zajednice. U doba kada su Staze bile u eteru, etiketa ljubitelja SF-a bi dolazila zajedno sa etiketom čudaka, što je slika koja će se promijeniti baš zbog postepene proliferacije SF-a, intimno povezane sa Roddenberryjevom serijom. Avaj, njoj nije bilo suđeno da tako lako uplovi u vode popularne kulture

Pad i veliki povratak

Godina 1969. dokazala se kao ključna za Genea Roddenberryja i Zvjezdane staze, no ista nije započela mirno, niti se dovršila pozitivno. Uprkos vrlo privrženoj publici ispred malih ekrana, Zvjezdane staze nisu dosegle nivo gledanosti koje je mreža očekivala, a da stvari budu još gore, posrijedi nije bila jeftina produkcija. Šefovi mreže su odlučili da serija zaključi emitiranje sa dvije sezone, no najava gašenja Staza je naišla na jedinstven odgovor od strane one male, ali vrlo predane publike. Ljubitelji Staza, sada već poznati kao Trekkieji, započeli su kampanju pisanja pisama, koja će seriji dati priliku za svojevrstan popravni ispit.

Roddenberry i Staze su dobile još jednu sezonu, nakon što su ljubitelji serije priskočili njoj i njenom tvorcu u pomoć. Međutim, stvari su rijetko tako lake u Hollywoodu. Treća sezona Zvjezdanih staza je dobila manji budžet od prethodne dvije, no zbog činjenice da je produkcija na raspolaganju već imala setove i rekvizite iz prošle dvije sezone, to će se pokazati kao manja od dvije prepreke. Daleko veći problem je bio novi termin emitiranja, koji je unaprijed osudio treću sezonu na propasti, pomakavši početak epizode u 22 sata, što je bilo odveć kasno za pozamašan presjek ciljane publike i mladih Trekkieja.

Devetog januara 1969. produkcija je stala na setu, a zadnja, 79. epizoda serije, emitirana je početkom juna iste godine. Roddenberry je bio ogorčen odlukom, a gorčina je u mnogočemu proizilazila iz finansijskih uvjeta koje je NBC postavio za stvaranje treće sezone, koliko i iz pomjeranja termina emitiranja, koje se moglo protumačiti kao namjerno sabotiranje serije. Konačno, tu je bio i biljeg neuspjeha za koji je Roddenberry mogao vjerovao da mu je NBC utisnuo na čelo. To bi već bio holivudski mentalitet, u aktivnoj manifestaciji u Roddenberryjevom profesionalnom životu. Kasnije u životu, Roddenberry se žalio da niko nije htio uzeti ozbiljno u razmatranje njegove TV projekte poslije gašenja Zvjezdanih staza. U doba kada je Nova generacija počela privlačiti pažnju medija, Roddenberry je za jedan dnevni list rekao da mu je bila prišivena etiketa „čovjeka koji je potrošio dosta novaca na neuspjeh“.

Da stvari budu još gore, do 1969. njegov lični život bio je postao prilično složen. Poslije 25 godina braka, Roddenberry se razveo od svoje prve supruge, Eileen Rexoart, a nedugo poslije toga se oženio Majel Barret, trekkiejima poznatija kao bolničarka Chapel iz izvorne serije, odnosno kao Lwaxana Troi iz Nove generacije. Razvod od Rexoart je iza sebe ostavio posljedice koje su se jasno očitovale tek poslije Roddenberryjeve smrti. No, dok je Roddenberry žalovao zbog „oštećenog“ ugleda i pokušavao započeti novi projekt, njegova ugašena serija je započinjala novi život. Nakon što je Zvjezdane staze skinuo sa etera mreže, NBC je prava na emitiranje ustupio lokalnim televizijskim stanicama. Novih epizoda više nije bilo, ali reprize starih su nastavile prikupljati nove gledatelje – drugu generaciju trekkieja, koja se upoznala sa serijom u sedamdesetima, ili sa reprizama ili epizodama Star Trek: The Animated Series, animirane serije koju je Roddenberry uvrstio u kanon Zvjezdanih staza.

Decenija, dakle, počela je bolje nego što je Roddenberry isprva mislio, a duh vremena mu je bio naklonjeniji nego je očekivao. Naučna fantastika je u sedamdesetima doživjela jedan novi procvat, koji je kulminirao sa drugom polovicom decenije sa izlaskom prvog filma u onoj drugoj „zvjezdanoj“ franšizi – Ratovima zvijezda. Bez sumnje, uspjeh filma Georgea Lucasa je imao uticaja na odluku Paramounta da ponovo razmotri oživljavanje produkcije koja je poslijetku urodila Star Trek: The Motion Picture. Projekt je bio u različitim stadijima razvoja od 1975, međutim vizija studija, Roddenberryja i kreativnog tima se nije mogla kristalizirati, a Roddenberry je također radio na Phase II, nikada snimljenoj serija koja je trebala biti izravna nasljednica izvornih Staza.

Naposljetku, igrani film je uzeo prednost nad serijom. No, uspjeh ili odsustvo istog, iz njegove perspektive, ponovo se prelomio preko Roddenberryjevih leđa. Star Trek: The Motion Picture nije bio finansijski uspješan za Paramount, a produžena produkcija je bila puna sukoba između Roddenberryja, producenata i ostalih lica iza filma. Paramount je zaključio potom da sljedeći Star Trek film bude sniman bez njegovog izravnog učešća. Roddenberry je bio izguran iz Zvjezdanih staza, ponovo. Ustvari, bio je to treći put da je tvorac Staza bio udaljen od svojeg djela. Prvi put, očito, bilo je gašenje izvorne serije, 1969, a potom je bilo gašenje Phase II, 1978. i prije nego što se klapa oglasila za snimanje prve epizode, i ponovo 1979. sa lošim rezultatima na blagajnama za The Motion Picture.

Gene Roddenberry  je dobijao zasluge za stvaranje Staza od The Wrath of Khan i sve do Undiscovered Country, ali u pet od šest igranih filmova sa izvornom glumačkom postavom, tvorac Staza, nije imao izravnog kreativnog učešća. U ovom periodu se može pronaći objašnjenje za Roddenberryjevo osjetno prisustvo u prvim sezonama Nove generacije.

Roddenberry i njegovi nasljednici

Nastupila je nova decenija, 1980-te, u kojima je Roddenberry preokrenuo prilike u svoju korist. Iako je bio izguran iz stvaranja filmova sa izvornom postavom, za koje iz današnje perspektive možemo reći da su bez sumnje pomogli cijeloj franišizi da preživi kasne sedamdesete i dio osamdesetih, Roddenberry je još uvijek na raspolaganju imao svoj udio prava na intelektualno vlasništvo i (možda još važnije) prepoznatljivost svojeg imena među trekkiejima. Roddenberry je sredinom 80-tih odlučio oživjeti napušteni projekt nove Star Trek serije. To više nije mogao biti Star Trek: Phase II, budući da se taj projekt oslanjao na članove izvorne postave, kao neposredni nastavak petogodišnje misije iz prve serije. Umjesto toga, premisa nove serije bila je posvećena novom naraštaju Zvjezdane flote, koji će se otisnuti na staze među zvijezdama decenijama poslije ere Kirka, Spocka i McCoya.

Vremensko odstojanje između stare i nove serije dalo je Roddenberryju odriješene ruke da Staze razvija dalje po svojoj volji, što se itekako očitovalo u prvim danima Nove generacije. S ciljem olakšavanja rada i raspodjele praktičnog rada, Roddenberry se za stvaranje Nove generacije oslonio na Boba Justmana, prekaljenog TV producenta, ali i na Ricka Bermana koji je postao izvršni producent na produkciji u razdoblju između prve i treće sezone, dok je od četvrte de facto bio voditelj serije, pa i cijele franšize. Nova generacija nije započela sjajno, niti je započela, ironično, sa novim materijalom. Dobar dio scenarističke materije za prve epizode Nove generacije svoj izvor imao je u scenarijima za Phase II. Roddenberry i njegovi scenaristi su za zadatak imali preinačiti te scenarije u nešto što se može iskoristiti za novu seriju, zbog čega su mnoge epizode prve sezone TNG-ja bile prilično arhaične u tonu, razvijanju radnje i dijalogu.

Pored obaveze da prebiraju po odbačenim scenarijima, pisci su dobili i vrlo izravan diktat za pisanje novih scenarija od strane Roddenberryja, koji im je zabranio predstavljanje ličnih konflikata između pripadnika posade. Ovo je bio izvor mnogih žalbi autora koji su radili na Novoj generaciji, kojima je ruke odriješilo pogoršanje Roddenberryjevog zdravlja, zbog kojeg je u svojim zadnjim godinama izbivao sa seta, prepuštajući skrb za seriju Ricku Bermanu. Mjesec dana poslije premijere 5. sezone sa 101. i 102. epizodom serije, Roddenbery je preminuo, a breme njegove ostavštine u akutnom, aktualnom –  stvarnom smislu palo je na Bermanova pleća. Poslije Roddenberryjeve smrti, Berman će producirati još 20 sezona Staza, odnosno 25 sveukupno (po sedam za TGN, Deeps Space Nine i Voyager te četiri za Enterprise) kao i četiri igrana filma sa postavom Nove generacije.

Godine 2006. i nakon što je Enterprise ugašen, Berman je najavio da više nećesudjelovati u stvaranju Zvjezdanih staza i da će ta zadaća biti povjerena osobi koja će „ubrizgati novu energiju u franšizu“. Ispostavilo se da je ta osoba J. J. Abrams, koji će započeti proces sa Star Trek rebootom iz 2009, a isti potom povjeriti kružoku svojih prijatelja i poznanika, Robertu Orciju, Alexu Kurtzmanu i Akivi Goldsmanu.

Poslije drugog filma u rebootovanom serijalu, Star Trek Into Darkness,Abrams se udaljio od vodeće uloge iza kamera. Iako je njegovo ime još uvijek bilo vezano za treći film, Star Trek Beyond, u svojstvu producenta, Abrams je svoju pažnju posvetio svojem angažmanu u LucasFilmu, prepustivši trojcu Kurtzman-Goldsman-Orci vođenje Staza. Alex Kurtzman se potom nametnuo kao de facto glavešina Zvjezdanih staza, vrativši na male ekrane, odnosno na streaming servis CBS All Access, današnji Paramount+, TV krilo franšize sa Discovery i Picard, dvije najskorije Star Trek serije. Koliko nove serije imaju veze sa izvornom, optimističnom vizijom budućnosti, srži vizije Genea Roddenberryja, lako je zaključiti iz obećanja Akive Goldsmana da će njegova serija, Star Trek: Strange New Worlds biti povratak „vedrijoj slici budućnosti“.

Teško je zaobići činjenicu da su poslije Bermana, Roddenberryjevi nasljednici univerzum Zvjezdanih staza pretvorili u vrlo mračnu, „postmodernu“ viziju, podosta nalik na distopije sa kojima su se prijašnje serije upadno kosile. O kvaliteti „novih“ Zvjezdanih staza ili odsustvu iste vrše se i vršit će dalje polemike, ali novi pravac franšize je sasvim jasan u 2021. - godini u kojoj obilježavamo trideset godina od smrti Genea Roddenberryja i slavimo 100. godišnjicu njegovog rođenja.