Piše: Nisad Selimović
Domaća kinematografija po kvantitetu filmova koji se snime u toku jedne godine sigurno ne spada u one "velike", ali kvalitetom, što dokazuju redovne nagrade sa svjetskih festivala, sigurno se može nazvati, ako ne velikom, onda zasigurno uspješnom. Ali, broj snimljenih filmova nekada diktira i kvalitet i skoro uvijek je za očekivati da će veća količina izroditi nešto uistinu dobro. Bosna i Hercegovina u prosjeku snima, ako ćemo biti optimistični, tri dugometražna filma godišnje, sa raznim budžetima, opremom i velikim, odnosno malim ekipama. Neki bi rado odbili da zovu te male pothvate filmovima, ali film je film - i sa sve dostupnijom kvalitetnom amaterskom opremom, sada svako može snimiti film. Sjetite se samo Projekta Vještice iz Blaira, koji je apsolutni rekorder po zaradi na box officeu, ako se računa odnos uloženog i zarađenog.
Znajući sve to, pokušaćemo u seriji tekstova približiti filmove koji su producirani ili koproducirani od bh. producentskih kuća, a koji će premijere doživjeti u ovoj godini. Kako stvari stoje, u pitanju je čak šest naslova, što je lijepo iznenađenje, a mi ćemo pokušati doznati detalje svakog od njih.
Prvi na listi tih filmova u svakom pogledu je drama Ines Tanović Naša svakodnevna priča, film prvjenac ako govorimo o dugometražnim ostvarenjima ove umjetnice. Tanović je već dugo u filmskim vodama. Diplomirani je dramaturg i radila je na mnoštvu poznatih filmova naših starih autora, prije nego se okušala i sama u pravljenju filmova. Snimila je čak deset kratkih filmova i dva dokumentarca, a ideja za njen prvi dugometražni film, kako sama kaže, dugo se "kuhala", sve dok prošle godine film nije ušao u produkciju. Kako mu samo ime kaže, film Naša svakodnevna priča govori o sudbinama običnih ljudi, o Sarajevu danas u kojem jedna porodica živi svoju (našu) svakodnevnu priču koja je sklopljena kao kolaž prepoznatljivih sudbina.
Radi se o utjecaju prošlog, ratnog vremena na današnje, tranzicijsko društvo gdje dolazi do raspada porodice, propasti firme i gdje na kraju, nakon otkrivanja majčine bolesti, porodica shvata istinske vrijednosti za koje se valja boriti. Snimanje je započelo u junu i dovršeno u drugoj polovici prošle godine, a film je sada u finalnoj fazi postprodukcije. Film je kompletno završen u montaži, urađena je postprodukcija tona u Ljubljani (Studio Viba) i kolor-korekcija slike u Sarajevu (FABRIKA). Sad svi ti materijali idu u Sloveniju u studio Restart na izradu finalne verzije filma, izjavila je Tanović.
Tanović kaže i da je sada, nakon što je film dovršen i već se može pogledati kao "gruba" cjelina, zadovoljna učinjenim.
Prema reakcijama ekipe koja je učestvovala u realizaciji, kao i jednog broja prijatelja koji su pogledali gotov film, mislim da imamo jednu toplu, ljudsku priču koju sam ja kao autor i željela da ispričam, ističe rediteljica.
Premijere filma su uvijek nezahvalne za planiranje, jer ovise o mnoštvu faktora. Ipak, Tanović nam je povjerila da u svakom slučaju jedva čeka da prikaže film pred svojim sugrađanima.
Moram priznati da se ja najviše radujem premijeri ovog filma u Sarajevu i nadamo se da ćemo biti dio programa Sarajevo Film Festivala, kaže Tanović.
Kako to obično biva, ako film krene sa jednim festivalom, teško da može ostati na samo jednom pozivu, a još jedna činjenica ukazuje na vrlo vjerovatnu mogućnost da film bude prikazan i drugdje osim SFF-a.
Zahvaljujući nagradama koje je ovaj projekt već dobio na CineLinku SFF-a, sigurni smo da će film naći svoj put, kako do publike, tako i do drugih festivala, zaključuje Tanović.
Film je dobio i podršku Euroimagesa u iznosu od 90.000 eura, te će i to zasigurno pomoći daljoj distribuciji i promociji ovog ostvarenja. Scenario i režiju Naše svakodneven priče potpisuje Ines Tanović, a u filmu glume Uliks Fehmiu, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Ornela Bery, Maja Izetbegović, Vedrana Seksan, Nina Violić, Boro Stjepanović, Marko Mandić, Mirvad Kurić, Goran Navojec, Enis Bešlagić, Aleksandar Seksan, Ilda Bisić, Moamer Kasumović i Goran Bogdan.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
