Piše: Sanita Bajramović
Robinson (Jude Law) je sredovječni podmornički kapetan zle sreće koji iznenada ostaje bez posla, bez otpremnine i izgleda za bilo kakvo profitabilno zaposlenje. Tugu i očaj utapa u lokalnim pabovima zajedno s ostalom izraubovanom braćom mornarima. Tračak nade iznenada se pojavljuje na horizontu u vidu misterioznog finansijera koji mu nudi posao kapetana podmornice u misiji pronalaska nacističke podmornice potonule zajedno s ruskim zlatnim polugama negdje kod obala Gruzije. Robinson okuplja mješovitu britansko-rusku posadu, sastavljenu uglavnom od blago poremećenih podmorničara koji svi zajedno čine tempiranu bombu za koju je samo pitanje trenutka kada će eksplodirati.
Crno more; režija: Kevin Macdonald; uloge: Jude Law, Scoot McNairy, Ben Mendelsohn; 2013.
IMDb rejting: 6.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 80%
U godini premijere velikog akcijskog hita Lov na Crveni oktobar (1990), neko od američkih kritičara je rekao da su podmornice savršen seting za film – tama oko njih kao da reflektuje tamu bioskopske dvorane s onu stranu ogledala. Zaista postoji nešto osobito jezivo i stresno u iskustvu gledanja filma koji po defaultu stvara klaustrofobiju i strah da možete umrijeti užasnom smrću zarobljeni u metalnoj cijevi na dnu mora. Osamljenost podmornica jednaka je osamljenosti svemirskih brodova – nalaze se izvan granica normalnog ljudskog habitata što ih čini izuzetno ranjivim. U podmornicama se po pravilu obistinjuje legendarni Murphyjev zakon, da ako nešto može da krene po zlu onda će sigurno i krenuti.
Fabula Crnog mora je u suštini redanje malera jednog za drugim u tolikoj mjeri da zaplet i radnja na momente izgledaju nestvarni i pored dobre volje gledaoca da dobrovoljno konzumira zavidnu porciju nevjerovatnosti. Autodestruktivno ponašanje posade graniči s imbecilnošću. Potencira se otuđenost između njih što se opet može shvatiti kao još jedan vid klaustrofobije, ovoga puta mentalne (Rusi i Britanci uopšte se ne razumiju, prevodilac je jedan od Rusa koji jedva sastavlja rečenice a engleski kolega ga povrh svega zvekne po glavi željeznom polugom već na polovini filma). Brojanje tehničkih i mehaničkih nesreća koje su se dogodile unutar i izvan podmornice bolje je i ne započinjati. Zar stvari zaista mogu krenuti tako po zlu, zapitat će se skeptici među nama, a onda će se oni s dužim filmskim pamćenjem sjetiti Podmornice K-19 oskarovke Kathryn Bigelow, filma koji je snimljen po istinitim događajima a po magnitudi zlosretnosti nimalo ne zaostaje za Crnim morem (ili još gori primjer iz stvarnog života, tragedije ruske podmornice Kursk 2000. godine). Da, mogu, i te kako.
Reditelj Kevin Macdonald se potrudio da ispoštuje svaki segment karakterističan za ovaj podžanr: psihološki stres posade, audio pozadinu koju obavezno sačinjavaju eksplozije, ping signal sonara, škripa trupa podmornice izloženog ekstremnom pritisku, prisustvo nevidljivog neprijatelja (ovdje je to ruska flota iznad njihovih glava ali isto tako i finansijer nejasnih namjera). Da bi obezbijedio pravi podmornički štih, Macdonald je insistirao na snimanju većeg dijela filma u staroj sovjetskoj podmornici dovučenoj pri kraju hladnog rata na rijeku Medway blizu Rochestera. Osobita blagodet je što je to rezultiralo odsustvom umjetno stvorenih zvukova holivudskih studija kojima smo svakodnevno bombardovani.
Jude Law je briljirao u ulozi kapetana Robinsona; to je Law u čijem načinu glume više nema ni traga dječačkog šarma s početka karijere. Alfie je netragom nestao a zamijenio ga je ćudljivi, opaki morski vuk, dovoljno autoritativan da drži na uzdi posadu koja je na rubu pobune. Lawov izraz lica, oštrina pokreta, teški škotski naglasak, sve to povećava kredibilitet i vjerodostojnost njegovog lika i filma. Za ulogu se (po pisanju britanskih medija) pripremao tako da je nekoliko dana boravio na pravoj nuklearnoj podmornici, koja ga je pokupila a onda i iskrcala negdje kod Gibraltara (!).
Crno more nije film koji je izmislio ništa novo ali je svakako dostojan nasljednik velikih podmorničkih filmova iz prošlosti kao što su Lov na Crveni oktobar, Grimizna plima, Podmornica K-19 ili kultni Das Boot. Podvig tim veći jer se ne radi o ratnom nego o filmu sa socijalnom tematikom koji preispituje kapitalizam u njegovim najpogubnijim oblicima. Socijalna tematika naravno brani epsko-patriotsku razmahanost u naraciji, stoga još više moramo cijeniti reditelja Macdonalda koji je bez tih “pomoćnih” elemenata uspio sklopiti superioran akcioni triler koji će se sigurno dugo pamtiti.
