Piše: Marinela Domančić
Regionalnu premijeru na ovogodišnjem 20. Sarajevo Film Festivalu je doživio film Nevjeste, prvi dugometražni film Gruzijke Tinatin Kajrishvili. Njegova je ljepota u tankoćutnosti emocija i nedorečenosti koje daju gledatelju mnoštvo prilika za osobni emotivni angažman, razmišljanje i nagađanje. Nagađati moramo, jer o represivnom zatvorskom sustavu Gruzije ne znamo ništa. Znamo samo da su brojni muškarci zatvoreni zbog banalnih stvari. Krađa bicikla stavlja vas iza rešetki na 14 godina a ako vuk napadne kravu zato lako može biti optužen čovjek i završiti na odsluženju decenijske kazne. Ne znamo o kojem se vremenu radi ni koji je grad u pitanju (Tbilisi?). Zapušteno, trošno i skromno se živi u kućanstvima u koja nas kamera uvodi. Tek prisustvo mobilnih telefona navodi na pomisao da se radnja ipak zbiva u 21. stoljeću.
Nevjeste; režija: Tinatin Kajrishvili; uloge: Mari Kitia, George Maskharshvili, NatiaNiguriani, Ana Grigolia, Nita Kalichava, LevanKajrishvili, ErekleTsintsadze; 2014.
IMDb rejting: 7.2/10
U centru pozornosti je zgodna krojačica Nutsa koja živi sama sa dvoje djece. U borbi za opstanak pomaže joj majka, a ponekad i roditelji oca njene djece, Goge. Goga je u zatvoru već četiri godine. Kćerkica ga se i ne sjeća, sin ga pomalo zaboravlja, a Nutsa jednako čezne za njim. Jedini kontakt su im pisma skrivena u vešu i rijetki telefonski razgovori sve dok se jedan od propisa ne promijeni i dopusti suprugama da jednom mjesečno, kroz staklo, vide svoje muževe. Uz prisustvo socijalne radnice i matičarke, četiri se žene (u dobi od 18 do 70 godina) u žalosnoj uredskoj atmosferi udaju kako bi mogle posjećivati voljene muškarce. Brak čine tek potpisi na formalnom spisu, ali oni daju pravo posjeta koje ovim ženama puno znači. Kao usput, u naznakama su skice portreta dvaju žena, već uvele starice i prestravljene osamnaestogodišnjakinje kojima se moglo i više pozabaviti kad ovo zapravo ne bi bila Nutsina priča.
Lirski i vrlo osobno, sa kamerom koja je iznimno prisna sa glavnom junakinjom, Kajrishvili je satkala ženski, trpeći i dirljiv pogled na situaciju koju „nevjesta“ više stoički podnosi nego shvaća. Tako i gledatelj više osjeti atmosferu nego što su mu jasni stvarni problemi, razlozi i rješenja pa će na ovaj film reagirati mnogo više iz srca i stomaka, nego iz glave.
