Cerný Petr/Black Peter: Film koji je nagovijestio velikog autora

Cerný Petr/Black Peter: Film koji je nagovijestio velikog autora

Piše: Sead Vegara

Da li se već od njegovog debitantskog dugometražnog igranog filma Crni Petar dalo naslutit da će Miloš Forman prerasti u najveću figuru češkog novog talasa i jednim od najvećih svjetskih reditelja? Itekako! Crni Petar u osnovi je film o odrastanju, za i o momcima i djevojkama koji prelaze iz adolescencije u zrelo doba. U “oku kamere“ (famoznog direktora fotografije Jana Nemeceka) “uhvaćena“ je sva tiha buna, konfuzija, začudnost, neodlučnost i sve ostale stvari i situacije koje prate taj uzrast. Forman će svojim prvim filmom nagovijestiti sebe kao veoma zanimljivog filmskog autora koji se ne boji raditi sa neprofesionalnim glumcima – naturščicima od kojih će “izvlačiti“ najbolje performanse i sa kojima će “izvajati“ skoro pa savršene karaktere. To je upravo ono što će definisati njegove rane radove i učiniti njegove filmove prepoznatljivim.

Crni Petar; režija: Miloš Forman; uloge: Ladislav Jakim, Pavla Martinkova, Jan Vostrcil, Vladimír Pucholt, Pavel Sedlacek, Zdenek Kulhanek; 1964. IMDb rejting: 7.2/10

Scenarij za film Crni Petar Forman je derivirao iz knjige svog prijatelja, reditelja i scenariste Jaroslava Papouseka koji je također potpisan kao koscenarista. Radeći sa glumačkom ekipom sastavljenom od profesionalnih glumaca i naturščika Forman je dozvoljavao sebi popriličnu opuštenost na setu praveći dosta improvizacija, ne državši se strogo scenarija, te svakako uzimajući u obzir mali budžet filma. Naturalistički pristup snimanju i pripremi glumaca za film Forman je učinio na savršen način.

Ladislav Jakim je u ulozi glavnog junaka Petra, 17-godišnjaka koji počinje da radi u trgovini namirnicama kao pomoćnik koji će nadgledati mušterije kako bi spriječio krađu. Njegov šef (Frantisek Kostina) s početka će ga više puta usmjeravati kako da se ponaša u radnji i da “na suptilan način“ vrši svoju dužnost ne praveći se većim nego što treba. U svom prvom radnom danu Petar će zapaziti stanovitog čovjeka (Antonin Pokorny) za kojeg će posumnjati da je ukrao nešto iz radnje, te će ga početi pratiti. Scena je to urnebesno smiješna, koju ne vrijedi prepričavati, jer tu jednostavno komičnu situaciju ne možete ni opisati. To morate vidjeti!

U kući, Petar stalno mora da sluša očeve (Jan Vostrcil) pridike i zanovijetanja, kako treba da se ponaša i šta da radi kako bi zadržao posao. Isto staro dosadno zvocanje koje je svaki adolescent morao proći u svoje vrijeme. Petar je “crna ovca“ porodice (odatle ono Crni u naslovu filma) jer bi mladac prije išao na igranke, upoznavao djevojke ili se sunčao na plaži i kupao, nego što bi radio u trgovini.

Forman uspijeva u velikome da dočara momente u Petrovoj kući, sa majkom (Bozena Matuskova) koja na izvjestan način podvlađuje sinu, i ocem koji je “teški“ konformista. I oca i majku glume naturščici, Vostrcil i Matuskova, te je Forman uspio od njih izvući briljantno uvjerljive performanse ne dajući im gotov scenarij već samo okvirne smjernice dijaloga i replika oko kojih bi izgradili scenu.

Ono što čini centralni dio filma Crni Petar, a što će Forman ponoviti i u ostala dva filma snimljena u domovini, jeste igranka na kojoj detaljnije upoznajemo likove dvojice zgubidana Cende i Lade (profesionalni glumac Vladimír Pucholt i naturščik Pavel Sedlacek) koje smo prvi put vidjeli u kratkom pojavljivanju na plaži gdje je Petar boravio sa djevojkom Asom (Pavla Martinkova). Petar je u ovoj centralnoj sceni filma svojevrsni “epizodista“ koji stoji sa strane i pokušava da pleše, nauči korake, kako bi konačno zaplesao sa djevojkom, dok smotani dvojac ide okolo i neprestano viče „Ahoooj!“ (Zdravo!). Scena je to koja će vam se urezati u sjećanje jer je neviđeno smiješna.

Zanimljiv detalj koji je Forman podijelio sa seta jeste upravo sa snimanja scene plesa. Navodno, budžet je bio “tanak“, nisu mogli snimati organizovano i platiti statiste, te su odlučili napraviti pravi istinski ples subotom uvečer za mlade uz (plaćeni) bend, napisavši „Slobodan ulaz“. Scena je to koja je snimana od osam sati navečer do ponoći, a u finalnoj verziji na filmu trajala je samo sedam minuta.  „Nije bilo drugog pokušaja“, priča Forman.

Iako baš i nema klasičnog narativa, u smislu – uvod – zaplet – rasplet – kraj, ali je zato lijepo zaokružena cjelina, u svom prvom filmu Forman će uspjeti uhvatiti atmosferu običnog ljeta na celuloidnu traku u par dana života mladića Petra u češkom gradiću na način da je autentičan i iskren prikaz odrastanja i svega što ono nosi. Još svakako vrijedi dodati da je Forman nagrađen Zlatnim leopardom na Locarno Film Festialu 1964.

Prethodna
U potrazi za "Posljednjim čovjekom na svijetu"
Sljedeća
Closely Watched Trains: Problemi sa djevojkama i još ponešto