Piše: Mirza Skenderagić
Prošlo je 40 godina od kada je ulicama Philadelphije prošetao jedan od najslavnijih filmskih junaka svih vremena. Priča o skromnom mladiću Rockyju Balboai, amaterskom američkom bokseru italijanskog porijekla, s crnim šeširom, kožnom jaknom i gumenom lopticom u ruci, koji dobije priliku da se bori za titulu svjetskog prvaka, uskoro će zlatnim slovima biti upisana u stranice američke kinematografije. Naime, kada se 1977. godine pojavio među nominiranim za nagradu Oscar, vrijedio je za aspolutnog autsajdera pored „ozbiljnijih“ filmova o važnijim i aktuelnijim temama, npr. Vijetnamu. Glavni favoriti te godine za najvažniju američku filmsku nagradu bili su Svi predsjednikovi ljudi Alana J. Pakule, TV mreža Sidneya Lumeta, te Taksista Martina Scorsesea, dok o ostvarenju Rocky, tada nepoznatog scenariste i glumca Sylvestera Stallonea, niko nije niti razmišljao. Ideju za film Stallone je dobio godinu dana prije dok je gledao borbu Muhammada Alija i Chucka Wepnera. Te noći Stallone je napisao scenarij koji je uskoro prodao, a jedini njegov uslov je bio da on igra glavnu ulogu. Ostalo je historija. Rocky osvaja glavnog Oscara za najbolji film, najbolju režiju i montažu, uz razočaravajući izostanak priznanja za Stallonea koji je bio nominovan za scenarij i glavnu mušku ulogu. Četiri decenije poslije i šest nastavaka jedne od najpopularnijih sportskih drama ikada, Rocky i Stallone se vraćaju na početak – u ring za Oscara. Dok je u ovoj borbi Stallone bio sam (nominacija za najboljeg sporednog glumca), Rocky će fikcionalni ring ponovo dijeliti sa jednim Creedom, u posljednjem ostvarenju franšize Creed: Legenda je rođena.
Creed: Legenda je rođena; režija: Ryan Coogler; uloge: Michael B. Jordan, Sylvester Stallone; 2015.
IMDb rejting: 7.6/10
Rotten Tomatoes rejting: 95%
Nakon propasti velikih američkih filmskih studija krajem 60-tih godina, koji snimaju besmislene mjuzikle, na površinu izlaze mali studiji čija će ostvarenje uskoro dobiti naziv „novi Hollywoood“. Rocky je svakako bio jedan od njegovih najreprezentativnijih predstavnika. Za razliku od „starog Hollywoooda“, u kojem su glavni junaci bili nepobjedivi kauboji koji uvijek sretno odjašu u suton, sada je glavni lik bio obični, mali čovjek sa svojim problemima, nadama i strahovima. On je bio lik stvoren iz duše naroda, heroj ulice, u kojem se ogledaju i isprepliću vrline i mane, sreća i tuga, tragedija i komedija jednog grada, jednog vremena. Upravo zbog ovoga Rocky Balboa će s vremenom postati jednom od najvećih ikona američke pop kulture, nadmašivši čak i svoju repliku iz historijske stvarnosti, Rockyja Marciana.
Poslije nastavaka koji su uspješno poništavali sve ono dobro što je Rocky donio američkoj kinematografiji, okrenuvši se novčanoj zaradi, a zanemarivši umjetničku ostavštinu orginala, sedmi dio serijala, naslova Creed: Legenda je rođena, predstavlja svojevrsno ljubavno pismo poslano u 1976. godinu. Dakle, za razliku od njegovih prethodnika koji su Rockyja uporno vraćali u ring i „tjerali“ ga da se bori, reditelj Creeda Ryan Coogler, ovjenčan nagradama na festivalima u Cannesu i Sundanceu za ostvarenje Stanica Fruitvale, čini najlogičniju moguću stvar – boksersku legendu smješta izvan konopaca i dodjeljuje mu mentorsku ulogu trenera. U orginalu, postojanje Rockyja kao filmskoga lika, tj. čovjeka iz radne klase koji igrom sudbine dobije životnu priliku da se takmiči za titulu svjetskog prvaka u boksu, bilo bi nezamislivo bez njegovog antipoda, šampiona Apolla Creeda čiji život u bogatom dvorcu nema nikakvih sličnosti sa životima njegovih sugrađana. Upravo na ovome odnosu, čije je scenarističko razvijanje jedino vrijedno što je ostalo iz silnih nastavaka, počiva i osnovna narativna linija u Creedu, samo što su uloge sada zamijenjene.
Naime, nakon što je Apollo Creed, trenirajući ga, pomogao Rockyju da vrati šampionski pojas u filmu Rocky 3 i nakon što su oni, poput Muhammada Alija i Joea Fraziera u stvarnosti, postali prijatelji, sada je došao red da se usluga vrati. Nezakoniti Creedov sin, Adonis Johnson (Michael B. Jordan), koji nikad nije upoznao svog slavnog oca dolazi u Philadelphiju, gdje od Rockyja Balboe traži da mu pomogne da postane svjetski šampion. Upravo zbog duga prema Adonisovom ocu, ostarjeli Rocky nevoljno pristaje i životna lekcija može početi – „Jedan korak, jedan udarac, runda po runda“. Rocky uskoro saznaje da je teško bolestan i nakon što je ostao bez voljene supruge Adrian i zeta Paulieja, jedini razlog za njegov ostanak na ovome svijetu postaje upravo mladi Adonis. Istovremeno dok traju Adonisove pripreme za titulu šampiona, Rocky otpočinje borbu za život. Međutim, da bi ostali stajati čvrsto na nogama, nisu nam potrebni mladost i mišići, već srce, od čije jačine otkucaja zavisi i šampionska titula. Tome nas je naučio Rocky, na to nas sada podsjeća Creed.
Posljednji udarac Rocky franšize, dakle, predstavlja savremenu, holivudiziranu verziju orginala, u kojoj se sukobljavaju prošlost i sadašnjost, tradicija i savremenost. „Old school“ trening tako više nije u opticaju, jer su kokoši u međuvremenu, na Rockyjevo čuđenje, postale spore. Također, ulogu papira su preuzeli pametni telefoni i tehnologija oblaka (nakon što mu Adonis kaže da je bokserske „fazone“ pohranio u oblak, Rocky pogleda u nebo). Naravno, tu je i modernizovana posveta slavnoj muzičkoj temi „Gonna Fly Now“ oskarovca Billa Contija, koja dolazi kao pratnja Creedovoj/Rockyjevoj konačnoj trci ulicama Philadelphije. Kao Rockyjeva vjerna kopija, Creed oživljava simbole ustrajnosti, ljubavi, prijateljstva, gubitka, te vraćajući nas pred filadefijske stepenice, dokazuje da je život važniji od titula. U oba slučaja, konačna pobjeda ne podrazumijeva materijalni uspjeh klasičnog „američkog sna“, već je usmjerena na ljubav i slavne riječi: „pehar ide u ruke...“, mijenja sa sintagmom „volim te...“. Creed nas podsjeća na Rockyja i kako pobijediti ne znači nužno i podignuti pehar.
Objavljeno u magazinu Stav
