Piše: Nino Romić
Treći dan Takmičarskog programa 26. Sarajevo Film Festivala otvara Digger (Kopač), grčka drama o otuđenom ocu i sinu, koje sudbina ponovo spaja. Avaj, riječ nije o susretu na obostranu radost, već radije na obostranu žalost. Priču o tom napetom odnosu režiser Georgis Grigorakis na filmsku vrpcu prenosi sa dosta simbolike – od samog početka. Poslije smrti svoje majke, Johnny (Argyris Pandazaras) odlazi kod svog oca Nikitasa, a posjet stiže za vrijeme oluje sa kojom se bori Nikitas (Vangelis Mourikis). Dok se muči sa nevremenom, Nikitasu na vrata kuca i metaforička oluja.
Doček je hladan. Razvod braka i godine odvojenog života su učinile svoje, a Nikitas sluti i mogući motiv povratka svog otuđenog sina. Pored toga, dvojica se razlikuju i po naravi. Nikitas živi u osami, povučen je i stoičan, dok je Johnny privržen vožnji na zadnjem točku svog motocikla i drugom razmetljivom ponašanju. Pored oluje kao simboličkog predstavljanja nevolja što slijede, prilično turoban uvod služi i da postavi predodžbe gledatelja o dva glavna lika, no više o Nikitasu, koji biva predstavljen kao hladan, gotovo surov čovjek.
Pored pogrešne predodžbe o Nikitasu, uvod će gledatelje prevariti da je Digger vizuelno jalov naslov, dok je istina daleko od toga. Digger obiluje vrlo upečatljivim prizorima, koji pored građenja vizuelnog stila filma također služe i za opisivanje pozadine susreta Johnnyja i Nikitasa. Naime, maleno mjesto u čijoj blizini Nikitas živi, i gdje je u sretnijim danima sa suprugom odgajao Johnnyja, sada je pod opsadom od strane velike kompanije koja želi iskoristiti prirodne resurse u okolici. Stabla padaju u šumi, divlje životinje bježe od krčenja, a duboki zvukovi dalekih eksplozija odzvanjaju u daljini. Tako i pored vizuelnog vida filma, treba pohvaliti i zvučni zapis koji bilježi nasilnu eksploataciju prirode koja se vrši daleko od očiju stanovnika malenog mjesta, odnosno gledatelja.
Priroda i život uz nju ili od nje predstavlja pozadinsku temu Grigorakisovog Kopača. Nikitas živi od skupljanja plodova kestena i oraha, dok njegovu kuću zasipaju poplave uzrokovane nekontroliranom sječom stabala. Mještani protestuju protiv „Velike zvijeri“, koja u osnovi simbolično predstavlja prekomjerno iskorištavanje resursa. Simbolika se dalje nastavlja očitovati u posljedici sve dubljeg i šireg zamaha kopanja rudnika, zbog čega se tlo pod Nikitasovim nogama bukvalno urušava. Dok Nikitas strastveno brani svoje drveće, Johnny ne djeli očevu strast, već pronalazi mogućnost da izvuče korist od iste pojave koja muči Nikitasa.
Simbolika nije jedini adut Kopača, koji drži izvedbu Mourikisa kao Nikitasa poput skrivenog asa u rukavu. Nakon uvoda u kojem je predstavljen vrlo hladno, pa čak i odbojno, njegovo tumačenje Nikitasa postaje svoje dublje, emotivnije i toplije. Kao i plod drveća koje Nikitas gaji, Digger je tvrd orah, na početku, ali ispod ljuske se krije vrlo dubok i katarzičan naslov.
