Piše: Mirza Skenderagić
Od 21. do 25. septembra u Sarajevu održano je prvo izdanje međunarodnog festivala dokumentarnog filma AJB DOC koji organizuje televizijska kuća Al Jazeera Balkans u saradnji sa Al Jazeera Media Networkom i Al Jazeera Media institutom iz Dohe. Održan u prostoru Multiplexa Cinema City, AJB DOC se predstavio kao kvalitetna dokumentaristička smotra, s respektiabilnim filmskim naslovima, tragičnih i bolnih, ali i važnih i poučnih tema, koji, uprkos formalnoj ograničenosti na televizijski format, umjetničku i autorsku vrijednost ostvaruju izrazitim umijećem približavanja sadžaja publici.
Jedan od takvih filmova jeste svakako i Djeca taoci sistema (The Children of the State, 2017) rediteljice Ivane Pauerová Miloševič, inače bivše studentice Praške filmske akademije. Ona je odlučila da snimi ovaj film nakon što je 2011. godine u Češkoj Republici objavljena vijest da je služba za zaštitu djece „Barnevernet“ u Norveškoj, oduzela djecu jednoj Čehinji. Ivana, koja je također majka, kontaktira prijateljicu i bivšu kolegicu sa Akademije, Margaret Hruzu, te njih dvije odluče otkriti da li Norveška zaista uduzima djecu roditelja bez razumnog razloga.
Ivana PauerováOvaj istraživački dokumentarni film započinje amaterskim snimkom nasilnog oduzimanja djece jednoj majci od strane norveške policije, a zatim se rediteljica upušta u pojedinačne priče i intervjue sa stručnjacima te ubrzo shvata da je ova tema mnogo kompleksnija nego li je predstavljeno u češkim medijima. Ključno pitanje koje rediteljica postavlja tokom svoje „istrage“ jeste: „Da li norveški Barnevernet radi ispravan posao ili je riječ o doslovnom kidnapovanju djece od strane države?“ U centralnom slučaju koji rediteljica prati i predstavlja u svome filmu, glavna protagonistkinja jeste Charlotte, kojoj su djeca oduzeta na osnovu prijave njene maćehe. Barnevernet je nakon istrage zaključio da im ona ne pruža dovoljno ljubavi. Ipak, nakon žalbe i sudske presude te ukupno 17 mjeseci neizvjesnosti, djeca su vraćena Charlotte, a norveški sudovi su došli do zaključka da je oduzimanje djece bilo apsolutno neopravdano. U toku sudskog postupka, ona je ponovno zatrudnjela, a na osnovu prvobitnog, na koncu poništenog izvještaja Barneverneta, novorođenče joj je preventivno oduzeto samo 14 sati nakon rođenja.U međuvremenu je ono dodijeljeno hraniteljskoj porodici i još uvijek nije vraćeno svojim biološkim roditeljima, zbog, kako iz Barneverneta navode, prilagođavanja djeteta novom okruženju, te jer bi nova promjena negativno utjecala na njegov razvoj. Djevojčici je sada šest godina. Charlottein životni partner u filmu kaže da Barnevernet može da uradi šta god želi i da nikome ne odgovara: „Jednom smo prije njihove posjete, posebno sredili i očistili stan, a oni su, umjesto da to pohvale, rekli kako ne izgleda kao da u njemu žive djeca“.
Osim pojedinačnih intimnih ispovijesti, rediteljica se u filmu fokusira i na usporedbu dvije države – Norveške i Češke. U Norveškoj se prema statistici, roditeljima oduzme 3.000 djece godišnje, od ukupno 70.000 anonimnih prijava. Njih 80% njih se zatim istražuje. U Češkoj su ove brojke nešto veće, ali je razlog oduzimanja djece u najvećem broju slučajeva loša socijalna situacija u porodicama i nedostatak materijalnih sredstava za adekvatno odrastanje djeteta. S druge strane, u Norveškoj je najčešći uzrok nedostatak roditeljskih sposobnosti, što može predstavljati bilo šta, čak i loše pripremljen doručak.
„Cijela situacija oko Barneverneta je izrazito kompleksna i zbog toga se i ja pojavljujem u filmu, ispred kamere, kako bi potvrdila da je to moj autorski pogled na temu. Nisam se željela fokusirati samo na ispovijesti i pojedinačne sudbine, već me interesovao sam sistem i njegovo funkcionisanje. To je nešto što ovaj film razlikuje od drugih snimljenih na ovu temu“, rekla je Ivana Pauerová Miloševič u razgovoru sa publikom nakon premijere na AJB DOC-u, te otkrila i intimni razlog, zašto se odlučila snimiti film na ovu temu: „Moja prijetaljica Margaret je u Norveškoj bila pod istragom dvije godine i to je bilo iz ničega, jer se sa svojim suprugom posvađala dva puta. Sada su oni zajedno i žive sretno. Ništa se na kraju nije desilo i dijete nije oduzeto.“
Pokušavajući ostati neutralna i odbijajući unaprijed donijeti osudu za bilo koju stranu, čak i Barnevernet, čiji je jedan odjeljak pristao na snimanje, rediteljica te ujedno i protagonistkinja, u ovome filmu konačni zaključak ostavlja gledateljima, dok im, s jedne strane, postavlja pitanje: da li je Norveška zaista „najsretnija zemlja na svijetu“, s druge, pokreće polemiku o svojoj rodnoj zemlji i njenim nedostacima.
Film će uskoro biti predstavljen i na kanalu Al Jazeera Balkans, što će biti jedna od najvažnijih odlika festivala AJB DOC.
