Piše: Sead Vegara
Gledanje filmova u kućnom aranžmanu nekad je podrazumijevalo odlazak u videoteku i iznajmljivanje filma. U videoteci se znalo ostati po petnaestak i duže minuta tražeći film. Nekad davno su to bile kasete, poslije DVD-ovi razvrstani po žanrovima i poredani po policama. I vrlo lako biste umjesto jednog filma koji ste striktno došli da nađete iznajmili još jedan koji vas je privukao svojom tematikom, glumačkom postavom, rediteljem... Nakon izabranog filma (ili više njih) svratili biste do obližnje prodavaonice i uzeli nešto ''za pod zub''. Došli kući, raskomotili se i konačno prepustili čarima kućnog kina. Ako bi vam zazvonio telefon ili biste morali u WC, jednostavno biste pauzirali gledani film i nastavili kad obavite potrebne radnje. Na kraju krajeva, ako i niste bili u mogućnosti da pogledate film tada, postojala je i druga opcija. Presnimiti ili u narodu prihvatljiviji termin ''prepržiti'' film na kompjuteru je čas posla. Tako ne samo da ćete moći pogledati film kasnije ili sljedeći dan nego ćete ga imati za vijeke vjekova. Danas, danas je sve to davna prošlost. Klasične videoteke su izumrle, a internet, torrenti, streaming, su postali neophodno zlo da biste pogledali neki film koji je mašio kino repertoar. I tako, zbog zaista slabe kino ponude prošle sedmice okrenuli smo se jednom filmu iz prošle godine koji se, iako već odavno dostupan na torrentima, pojavio u legalnim internetskim videotekama.
The Drop Prljavi novac; režija: Michaël R. Roskam; uloge: Tom Hardy, Noomi Rapace, James Gandolfini; 2014.
IMDb rejting: 7.1/10
Rotten Tomatoes rejting: 89%
Riječ je o filmu The Drop rediteljskom ostvarenju Michaëla Reyndersa Roskama nastalom po kratkoj priči „Animal Rescue“ Dennisa Lehanea koju je sam pisac oblikovao u, slobodno možemo reći, kvalitetan scenarij. Poznavajući Lehaneov spisateljski rad (romani Mystic River, Shutter Island koji su pretočeni na celuloidnu traku od strane takvih rediteljskih veličina poput Eastwooda i Scorsesea), te njegovo scenarističko kaljenje na TV serijama The Wire i Boardwalk Empire, u scenariju filma The Drop jasno iscrtani likovi i snažan narativ daju prednost nad ostatkom ponude u bazi filmova svrstanih pod etiketu drama/triler. Zaplet koji Lehane gradi u svom scenariju proizlazi prvenstveno iz ponašanja karaktera, a ne radi toga što bi to „tako lijepo izgledalo“ da sada stavimo stvarno strašno tešku prepreku liku. Ništa nije slučajno „da bi izgledalo slučajno“. Iznenađenja u filmu dolaze spontano, bez da pomislite: „E sad sam baš to očekivao/la.“. Nije mala majstorija koju je reditelj Roskam upotrijebio pri snimanju Lehaneovog scenarija. Naravno, scenarij s početka diktira tempo i odaje ton filma, ali je reditelj taj koji to sve zanatski posloži u zanimljivo djelce iskoristivši u najboljem mogućem maniru glumačke sposobnosti stručnih Toma Hardya, Noomi Rapace i sada već pokojnog Jamesa Gandolfinija u njegovoj zadnjoj ulozi. Ono po čemu se Roskamov stil čini zanimljivim (i kvalitetnim) jeste upravo građenje atmosfere i uspostavljanje priče koje zahtijeva strpljenje od gledaoca.
Hardy u filmu portretira Boba Saginowskog koji zajedno sa rođakom Marvom (Gandolfini) radi u baru kao šanker i svoje vrijeme provodi uglavnom po onom čuvenom stihu Zabranjenog pušenja „pos'o, kuća, birtija“ s tim da mu „pos'o i birtija“ dođu pod jedno. Sve do pojave preslatkog štenca pit bula i djevojke Nadie (Rapace) koja će mu pomoći oko njegovog staranja. Bar u kojem Bob i Marv rade je u biti mjesto isporuke svog „prljavog“ novca koji kola gradom. Desiće se pljačka, doduše ne za vrijeme isporuke, i policija će provoditi istragu, a čečenska mafija kojoj bar služi kao paravan će poduzeti svoje mjere da vrati ukradeni novac, za njih bijednih 5.000 dolara. Pojavom bivšeg vlasnika štenca, misterioznog i pomalo „čvaknutog“ Erica Deedsa (Matthias Schoenaerts), situacija će se samo još više zakomplikovati.
Lehaneovi likovi u filmu The Drop, kad se malo pažljivije pogleda, svakako imaju svoje sličnosti sa onima iz njegovih prijašnjih djela (Mystic, Island). Samozatajni su, neki su odani katolici, a za gotovo sve važi da imaju maske ispod kojih se krije, kako gdje doduše, odano i lijepo, pomalo izmučeno lice. Reditelj Roskam je, za svoj drugi igrani film (prvi je Bullhead belgijski kandidat za Oscara iz 2011. ), prilagodio svoje znanje pravljenja pokretnih slika dajući savršen izgled Lehaneovom scenariju i odlično razumijevajući esencijalnu logiku priče i njenih protagonista. Jer gdje je kvalitetan scenarij i izvedba treba (mora) biti dobra.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
