Piše: Mirza Skenderagić

Zatvor je oduvijek predstavlja intrigantan prostor za filmske i televizijske narative u kojima bi se, s jedne strane, kreirao napeti i neizvjesni bijeg u žanru akcije ili trilera, a s druge, izgradio mikro svijet u čijim likovima i njihovim međusobnim odnosima se ogleda stvarnost i društvo izvan rešetaka. Upravo na tragu filmskih klasika o zatvorskim bjekstvima kao što su Veliki bijeg (1963), Bijeg iz Alkatraza (1979) ili posebno Iskupljenje u Šošenku (1994), jeste televizijsko ostvarenje CBS-ove produkcije Showtime, naslova Bijeg iz Dannemore (Escape at Dannemora) koje je do najsitnijeg detalja zanovano na stvarnom bijegu koji se uistinu dogodio 2015. u zatvoru zvanom „Clinton Correctional Facility“ smještenom u državi New York. Riječ je, dakle, o zaokruženom mini serijalu od osam epizoda čije se režije sasvim neočekivano i iznenađujuće prihvatio čuveni komičar Ben Stiller, dodijelivši glavne uloge holivudskim zvijezdama Beniciju Del Toru, Paulu Danu i Patriciji Arquette, koji s krajnjom fizičkom sličnošću utjelovljuju dvojicu osuđenih ubica te zatvorsku krojačicu.

Del Toro tako igra Richarda Matta, naizgled stamenitog i strogog vladara svoga zatvorskog odjela koji dane „ubija“ slikajući portrete poznatih ličnosti, dok je Dano njegov mlađi štićenik David Sweat koji se upušta u bizarnu seksualnu vezu sa Tilly Mitchell, suprugom i majkom na kraju pete decenije života. Jednog dana Matt zamisli plan bijega iz zatvora koji uključuje izlazak kroz ventilacijske otvore ćelija, zatim i rušenje zidova te na koncu i rezanje čeličnih cijevi koje zimi zagrijavaju cijelu zgradu. U planu im se pridružuje i Tilly koja u međuvremenu otpočinje seksualnu vezu i sa Matttom, a čiji glavni zadatak u njegovoj realizaciji postaje unošenje oštrica za rezanje metala, i to u zamrznutom mesu za hamburgere. Također, ona odlučno pristaje i na sam čin bijega u Meksiko i prihvata ulogu vozača koji će sačekati bjegunce nakon što izađu iz  šahta koji se nalazi izvan zidova zatvora.

Patricia Arquette kao Tilly Mitchell

Za razliku od spomenutog naslova Iskupljenje u Šošenku koji apsolutno romantizuje život u zatvoru i traga za njegovim dubljim smislom, autori serijala Bijeg iz Dannemore su prvenstveno fokusirani na realističnost i uvjerljvost prikaza njegove istinitosti i ustanovljenosti u stvarnosti. Prvih nekoliko epizoda režiser posvećuje izgradnji tog zatvorenog mikro svijeta kao jednog turobnog i hladnog mjesta u kojem se smrad i prljavšina osjete u svakom udisaju zraka i dodiru sivih čeličnih rešetki. Ovakvo prostorno sivilo, režiser svakako postiže snimanjem na autentičnim lokacijama u zatvoru, s prigušenim svjetlom i izbjegavanjem sunčanih dana te ističući sivu boju rešetki, prisutnu na sveprisutnom čeliku, zidovima, hodnicima, u smogu koji zatvorenici bez pogovora udišu. Istovremeno kao ironični konstrast tom mirko svijetu, režiser nudi aktuelne tinejdžerske pop muzičke hitove makro svijeta, s kojima, opet zaokružuje sliku o rešetkama ograđenom društvu koje žudi za definitivnom slobodom, a koje, kada je pronađe, ne zna šta bi s njom.

S dramaturške strane, kreatori Brett Johnson i Michael Tolkin apsolutno izbjegavaju otkrivanje prošlosti zatvorenika, osim činjenica da su osuđeni na doživotne kazne zatvora, što svakako nagovještava njihovu okrutnost i zločinačku prirodu. Na taj način, autori gledateljima ne dopuštaju da grade odnos sa glavnim protagonistima na osnovu događaja iz njihove prošlosti, već uz pomoć djelovanja u sadašnjosti koja je također okrutna i bizarna, ali bolno istinita i beskompromisna, što je čini životnom i razumljivom. Osim, saznanja o doživotnim kaznama, ispred malih ekrana širokog televizijskog auditorija nastaje lik Richarda Matta kojeg poznaju samo iz novinskih natpisa, a koji u zatvoru uživa poštovanje zatvorenika i čuvara te prezentuje svoju umjetničku stranu i slikarski talenat. Sa istim površim saznanjem iz medija, Sweat se u serijalu predstavljakao šutljivi i vrijedni mladić koji koristi seksualne usluge starije žene, a istovremeno je ne želi povrijediti odbijanjem. Nasuprot njih, Tilly Mitchell upoznajemo kao sebičnu, bahatu i pihički nestabilnu luckastu ženu, čije je odluke zaista teško prihvatiti kao ispravne, ali čija pogrešnost, nastala u neobuzdanoj želji da se ponovno osjeti živom i zaljubljenom, apsolutno postiče na propitivanje vlastitih karaktera smještenih u njenu životnu situaciju. Njenu zaljubljivu i seksualno nezasitu prirodu, serijal okriva tek šestoj epizodi, u kojoj publici bivaju predočeni i okrutni zločini koje su Matt i Sweat počinili. Dakle, nakon eventualnog zbližavanja sa protagonistima i njihovom bezuslovnom željom za slobodom, autori bez ikakvog uljepšavanja, do u detalje prezentuju zločine ubica te svijetu nude izbor: da li će nastaviti priželjkivati uspješno izveden bijeg ili će se vratiti na stranu pravednosti.

Paul Dano kao David Sweat i Benicio Del Toro kao Richard Matt

Međutim, dok se iz Mattove prošlosti saznaje da je osuđen na najmanje 25 godina zatvora, a najviše doživotnu, bez prava na pomilovanje prije 2032. godine, zbog otmice, pljačke i nehotičnog ubistva nemoćnog starca, iznad butalnog Sweatovog zločina u kojem je on navodno ubio zamjenika šerifa, ostaje mali oblak misterije izgrađen od njegovog negiranja do kojeg dolazi u pretposljednjoj epizodi i apsolutne nemogućnosti povezivanja tog lika sa tim djelom. Jer, dok se prati njegov razvoj od misterioznog mladića koji se odbija smijati i privlačiti pažnju, do krajnje inteligentnog bjegunca koji osmišlja i sprovede kompletan plan bijega, spoznaje se da je to osoba koja je  mogla postati inženjer ili arhitekt i biti veoma uspješan i ostvaren čovjek, samo da nije bilo tog jednog trenutka ludila u maloljetničkom životnom dobu. Sasvim suprotno, Matt nakon izlaska iz zatvora skida masku mira i spokoja koju je za njega oblikovao strogi i zatvorski sistem i dokazuje, zapravo, da sloboda nije za njega jer ne zna kako je koristiti na pravi način. Njihovom konačnom ostvarenju, u mnogome doprinosi i izrazito predana gluma, koja je osim uvažavanja složenih psiholoških procesa likova koje igraju, podrazumijevala i detaljno približavanje njihovoj vanjštini, što je uključivalo i debljanje, nabacivanje mišićne mase, šminkanje, mijenjanje frizure...

U konačnici, jasno je da Stillerova televizijska serija koja jednom dokazuje da je zatvor neiscrpni prostor za duhovno, psihološko i tjelesno iskupljenje, nije ništa drugo nego li uvjerljiv prikaz jednog od najšokantnijih bjegova iz zatvora u Americi u proteklih nekoliko decenija, ali koja uz pomoć tog dramatičnog i tragičnog događaja, umjesto slanja uobičajene političke poruke, pokušava prodrijeti u srž čovjekove neukrotive prirode i pronaći u njoj jedine preostale mrvice ljudskosti.

Dramski dokumentarni program radija BiH