Foto: SFF

Piše: Sead Vegara

Osam festivalskih dana je za nama. Osam dana provedenih u mračnim salama gledajući filmove i slaveći filmsku umjetnost. Sad, šta se sve krije iza festivalske pomno izabrane zavjese to najbolje znaju oni koji vode SFF, a nama i posmatračima sa strane to sve se može učiniti kao najblještaviji festivalski filmski dragulj. Oliver Stone, trostruki oskarovac prima Počasno Srce Sarajeva; britanski genij komedije John Cleese također, pri čemu dokazuje da je zbilja to što jeste – vječiti zafrkant. Korzo crvenog ćilima pred Narodnim pozorištem nepresušni je izvor (opravdanih/neopravdanih) zlih komentara na društvenim mrežama koji se stavljaju u prvi red potiskujući pravu priču o filmovima. SFF, sjetiće se neki (mnogi?), nekad je bio filmski festival bez blještavila i lažnog (?) glamura, festival na koji su dolazile holivudske filmske zvijezde poput Stevea Buscemija, Willema Dafoea, Johna Malkovicha... bez potrebe da oko njih bude masa tjelohranitelja i paparaca koji prate svaki njihov korak, bez crevnog tepiha, bez ikakvog tračka glamuroznosti koja se sada toliko forsira da je to nepodnošljivo. Ali, takva su vremena došla, Festival je narastao i vjerovatno prerastao sam sebe u određenim okvirima, te se tih slavnih dana kada je SFF bio festival za raju možemo sjećati samo sa sjetom i nostalgijom.

Foto: SFF

Danas, proteklih osam dana, SFF stavlja Sarajevo na mapu svijeta u tolikoj mjeri da je od neizmjerne važnosti šta će o njemu napisati neko iz Hollywood Reportera ili Screen Dailyja, što je sasvim legitimno. Ali, standardna procedura press officea i parafrazirana rečenica draže im je američko govno od domaće torte u slučaju raspodjele karata za projekcije samo kod nas vrijedi. Neću da lajem, neprimjereno je i nebitno na kraju krajeva da jedini pravi filmski portal u BiH, nakon što ne uspije, preko već pomenutog press officea, ugovoriti intervju sa najvećom zvijezdom ovogodišnjeg SFF-a, bude odbijen kada se nađe lice u lice sa famoznim gostom i to ne od gosta koji bi rado dao intervju nego od samog vrhovnog šefa SFF-a. Ali, nebitno, mi smo mali i na kraju krajeva ko smo uopšte i kakvog mi utjecaja imamo?! Očigledno niko i ništa jer za evo četiri godine postojanja Filmofil, iako u stavci „O nama“ na potalu stoji da će promovirati domaće filmske autore i već etablirane projekte poput Sarajevo Film Festivala, nije ni u kakvoj formi (osim možda dopuštenja da objavljujemo kritike iz biltena) nije potpomognut od strane Festivala... Draže im je američko govno od domaće torte.

Šta dalje reći, osim možda još prokomentarisati ovako nevjerovatno kratko izdanje Festivala. Svega osam dana i novi format da se osmog dana prikazuju pobjednički filmovi po kategorijama i u Metalcu (o kojem sam rekao da će biti priče) prvi holiivudski hit nakon deset (i više) godina odsustva Hollywooda iz programa Open Aira. Zašto baš Baby Driver? Iz pouzdanih izvora, ili izvora koji će ostati anoniman (oduvijek želim da upotrijebim ove riječi) potpisnilk ovih redova saznao je da su u dirkeciji SFF-a namaštali da na Festival dovedu jednog od protagonista filma, ni manje ni više nego Jamieja Foxxa... To se naravno izjalovilo, a raja u Open Airu koja svako veče dođe u Metalac (čast izuzecima) da bi bila viđena, ne da gleda film da istinski uživa u ostvarenjima (kakva god da su, filmovi su koje se neko potrudio da snimi i realizuje, što opet ne znači da ih vrijedi pogledati), večeras (što je opet relativno) u Metalcu će osjetiti dašak Hollywooda i SFF-a kakav je bio prije 15 godina. Aferim. Šta kasti, koju posluku porati... Nek' je nama SFF-a, nikad ne znaš kad će nam zatrebati!