Razgovarao: Sead Vegara
Javna ustanova Kinoteka BiH egzistira u novom obliku od ratne 1994. u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Sarajevu.
Inače, oformljena u nekadašnjoj Jugoslaviji davne 1963. godine, Kinoteka BiH u svom filmskom arhivu štiti i čuva filmski materijal i filmsku građu od historijskog, umjetničkog, kulturnog, obrazovno-odgojnog i naučnog značaja. To podrazumijeva igrane, dokumentarne, kratke igrane i animirane filmove koji sačinjavaju bh. nacionalnu zbirku, kao i značajan fond inozemnog filma.
Direktorica Kinoteke BiH Devleta Filipović govori o povratku publike u kina, budućim specijalnim programima posvećenim filmskim velikanima, trenutnom položaju i budućnosti Kinoteke, koja se nalazi na društvenim marginama, filmskom časopisu Sineast, kao i općenito o stanju u bh. kinematografiji.
- U vrijeme dok ovaj intervju bude dostupan čitateljstvu „Specijalni programi Kinoteke BiH“ posvećeni dvojici filmskih velikana, reditelju Vatroslavu Mimici i glumcu Maxu von Sydowu, će biti već iza nas. Time je Kinoteka BiH među prvima otvorila svoja vrata publici. Kako općenito prolaze projekcije u Kinoteci?
- Dana 26. maja (utorak) Kinoteka BiH je otvorila svoja vrata za kinoprojekcije filmova, koje se održavaju u skladu sa preporukama Štaba civilne zaštite Federacije BiH, tako što se za svakog gledaoca obezbjeđuje deset kvadratnih metara prostora, uz obavezne maske, rukavice i dezinfekciju na ulazu.
To znači da se u kinosali od 80 mjesta nalazi deset obilježenih sjedišta za gledaoce, čime je komercijalna isplativost zanemarena, a data je prednost zaštiti i sigurnosti gladalaca. Pored toga onemogućene su kinopredstave sa ciljem širenja filmske kulture za mlade, s obzirom da grupe imaju od 20 do 30 djece. U junu od 8.6. do 12.6. održat će se projekcije zanimljivog filmskog programa posvećenog režiseru Quentinu Tarantinu.
- Čini li Vam se da je nekada prije odlazak u kino bio više od puke zabave?
- Filmska industrija je u početnim fazama razvoja prevashodno nudila zabavne sadržaje u nijemim filmovima, a nakon uvođenja muzičke pratnje na klaviru ili nekom drugom instrumentu ili orkestru poboljšan je ugođaj gledanja nijemog filma. Zabava se razvojem tehničkih mogućnosti pojavom slikovno-tonskog zapisa na filmskoj traci, transformiše u nove izražajne dijelove umjetničkog, informativnog i edukativnog sadržaja.
Filmovi postaju sve zanimljiviji i posjeta kinima je masovnija, i publika koja emotivno doživljava filmske likove identifikuje se sa njima, te se rađaju filmske zvijezde i idoli. Krajem prošlog vijeka posjeta kinima je bila izuzetna, ali sa pojavom novih medija zanimanje je bivalo sve manje. Podaci o hiljadama gladalaca kinotečkih filmova ostat će kao historijski dokumenat. Sada su u Kinoteci publika, djeca od najmanjeg uzrasta do mladih, potom ljubitelji sedme umjetnosti i naučni istraživači.
- U aprilu 2017. Kinoteka je izdala povratnički 121. broj Sineasta. Da li postoje uslovi za još jedno izdanje i da li ima uopšte interesa za takvo štivo?
- Kada je 121. broj filmskog časopisa Sineast izdat, uz ogroman napor, postojala je nada da će se nastaviti kontinuitet izdavanja barem jednog broja godišnje. Međutim, nedostatak sredstava za izdavanje Sineasta rezultirao je novom pauzom. Nikada nismo odustali od toga da izdamo 122. broj. Sve države iz našeg okruženja imaju filmske časopise, pa se nadamo da ćemo i mi nastaviti sa izdavanjem Sineasta, čiji je prvi broj izašao davne 1967. godine.
- Nastala ratne 1994. Kinoteka BiH ove godine obilježava 26. godinu postojanja. Bilo je uspona i padova, ali se nekako čini da Kinoteka sve više tone u zaborav. Šta je uzrok tome, nezainteresiranost nadležnih institucija, publike...?
- Treba istaći da je to nastavak rada Kinoteke, koja egzistira od 1963. godine i prikazuje u prigodnim programima filmove iz cijelog svijeta. Arhivski i bibliotečki dio Kinoteke egzistirao je do rata u okviru Arhiva BiH. Javna ustanova Kinoteka Bosne i Hercegovine nastala je 1994. godine u veoma teškim ratnim vremenima u opkoljenom Sarajevu i sastoji se iz arhivskog i prikazivačkog dijela. Pripada grupi od sedam institucija iz oblasti kulture od značaja za BiH i nema riješen pravni status i finansiranje.
- Šta treba poduzeti da se stanje popravi?
- Već dvadeset godina različiti nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini pokušavaju, ali do sada nisu riješili pitanje pravnog statusa i finansiranja. Sredstva dobijamo putem projekata, a ako se ne raspišu javni pozivi, (npr. Ministarstvo civilnih poslova 2019. i ove godine) zbog neusvojenog budžeta, tada sa tog nivoa nema novaca.
Za osnovne potrebe ova institucija bi trebala da se finansira u planiranom budžetu svakog nivoa vlasti, ili jednog nivoa po dogovoru. Projekti, od kojih sada egzistiramo bi trebali da služe razvijanju i poboljšanju obima i kvaliteta rada institucije.
- Kako Vi kao direktorica Kinoteke općenito vidite rad ustanove u budućnosti?
- Kada uložiš ljubav u svoj posao, tada ti nije svejedno šta će biti u budućem radu, bez obzira na sve poteškoće sa kojim se kolektiv Kinoteke BiH u svom radu susreće. Do sada smo uz veliki kolektivni i pojedinačni trud uspijevali da održimo zadovoljavajući nivo rada.
- Kakva je situacija sa bibliotečkim fondom - većina knjiga se ne može iznijeti iz prostorija Kinoteke? Šta je dovelo do toga?
- Unikatni primjerci naše specijalne filmske biblioteke se mogu koristiti u našim prostorima, ali ne i iznositi. Time se postojeći fond štiti od nestanka ili otuđivanja, što se dešavalo u prethodnim periodima. Uostalom, nigdje se u bibliotekama, ukoliko ima jedan primjerak knjige, ne može iznositi izvan prostora čitaonice, pa tako ni iz Kinoteke BiH.
- Kakvo je prema Vašem mišljenju stanje u bh. kinematografiji?
- Teško i pravno neregulisano, nema strategije razvoja, osim uspjeha i značajnih iskoraka pojedinih umjetnika ili projekata kao što je Sarajevo Film Festival.
Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans