Priredio: M. S.
Španska nacionalna filmska nagrada „Goya“, koju mnogi u ovoj zemlji, kao i ostatku svijeta smatraju španskim ekvivalentom američkog Oscara, utemeljena je 1987. godine, godinu dana od osnivanja Academia de las Artes y las Ciencias Cinematográficas de España (Španjolske akademije kinematografske umjetnosti i nauka). Nagrada, u vidu malog brončanog poprsja Francisca de Goye koju je izradio kipar José Luis Fernandez, dodjeljuje se u 28 kategorija, jednom godišnje, obično u januaru ili februaru, i to za filmove producirane tokom prethodne godine.
Naravno, njen naziv jeste prezime znamenitog španskog slikara Francisca Goye, rođenog 30. marta 1746. godine, u gradiću Fuendetodosu na području Aragona u sjevernoj Španiji. Po očevoj je liniji Goya bio baskijskog porijekla, a puno mu je ime glasilo Francisco José de Goya y Lucientes. Smatra ga se revolucionarnim i osebujnim umjetnikom koji nije imao izravne nasljednike, ali njegov stil anticipirao je vodeće evropske stilove u drugoj polovici 19. stoljeća poput romantizma, realizma i impresionizma. Prilikom jedne posjete Španskom Kralju, i to baš u januaru, Goya je rekao nešto što ga najbolje definiše kao osobu i umjetnika:
„Kažem vam da više nemam šta da poželim. Bili su izuzetno zadovoljni mojim slikama, i izrazili su veliko zadovoljstvo, ne samo Kralj, već i Princ. Ni ja ni moji radovi ne zaslužujujemo takvo priznanje.“
Naziv Fuentedetodos znači, zapravo „izvor svega“. Prije svoga osnutka u 12. stoljeću kao obnovljeno selo povezano sa dvorcem, ovaj grad je bio poznat po kamenolomima od kamena „caracoleña“. To bogatstvo su iskoristili Rimljani koji su kamenje pretvorili u građevinski materijal te uz njegovu pomoć izradili obližnji grad Caesaraugusta.
Goya je u ovome gradu rođen sasvim slučajno jer su njegovi roditelji u to vrijeme živjeli u Zaragozi. Njegova majka bila je iz Fuendetodosa, dok mu je otac u ovaj grad došao poslom, kada mu je povjereno djelo pozlaćivanja glavne oltarne slike crkve Nuestra Señora de la Asunción. Nekoliko mjeseci poslije, rodio se Goya. Nažalost, ceremonija dodjele nagrade „Goya“ nikada nije odražana u Fuentedetodosu.
Kategorije „Goye“ uključuju nagradu za najbolji film, najboljeg reditelja, najboljeg reditelja debitanta, najbolji originalni scenarij, najbolji adaptirani scenarij, najboljeg glavnog glumca, najbolju glavnu glumicu, najboljeg sporednog glumca, najbolju sporednu glumicu, najbolji evropski film, najbolji dokumentarni film itd, dok se posebno ističe počasna nagrada „Goya“.
Prva ceremonija dodjele „Goye“ održala se 17. marta 1987. u pozorištu Lope de Vega u Madridu. Upravo je Madrid najšešći „domaćin“ ceremonije dodjele ove nagrade i to njegova Palacio de Congresos, dok je svečanost 2000. godine održana u Barseloni, u L'Auditori. Te 1987. godine, nagrada za najbolji film je pripala naslovu Voyage to Nowhere Fernanda Fernána Gómeza, a domaćin ceremonije je bio glumac Fernando Rey. Najviše nagrada u historiji Festivala, njih četrnaest, osvojio je naslov The Sea Inside (2004) reditelja Alejandra Amenábara, dok je prvi na vječnoj listi nominacija, ostvarenje Running Out of Time (1994), Imanola Uribea, u kojem su naslovne uloge ostvarili Javier Bardem, Candela Peña, Carmelo Gómez i Ruth Gabriel.
Ovogodišnja 34. ceremonija dodjele nagrada „Goya“, održana je u Palacio de Deportes José María Martín Carpena u Malagi, 25. januara, gdje je Akademija za kinematografsku umjetnost i nauku nagradila najbolje španske filmove iz 2019. godine. Apsolutni pobjednik večeri bio je film Bol i slava (Pain and Glory) reditelja Pedra Almodóvara, koji je od ukupno 16 nominacija osvojio sedam nagrada, uključujući i glavne kategorije: za najbolji film, najboljeg reditelja, najbolji scenarij, kao i najboljeg glumca (Antonio Banderas).
„Naučio sam toliko od tebe, ne samo na području umjetnosti, svijeta filma, nego i života. Najbolje radove ostvario sam s tobom“, rekao je Banderas o Almodovaru nakon 40-godišnje saradnje, preuzimajući nagradu za najboljeg glumca.
Banderas je tri godine ranije dobio i počasnu nagradu „Goya“, čime je u 55. godini života postao najmlađi dobitnik ove nagrade. Penélope Cruz, koja također glumi u nagrađenom filmu, ostala je bez nagrade za najbolju glumicu, koja je otišla u ruke Belén Cuesta za ulogu u historijskoj drami Nepregledni rov (La trinchera infinita). Pedro Almodóvar, Alejandro Amenábar i Fernando Trueba jedini su reditelji koji se mogu pohvaliti da su režirali tri djela koja su osvojila „Goyu“ za najbolji film, iako nijedan od trojice do 2020. godine nije trijumfirao u ovoj kategoriji više od desetljeća. Što se tiče zvijezda velikog ekrana, najuspješnije glumice su Carmen Maura i Verónica Forqué, sa po četiri nagrade, dok je Penelope Cruz prestigla Maribel Verdú, sa 12 nominacija. Glumac najviše Goyinih stauta je Javier Bardem, njih petorku, a najčešći „gubitnik“ je Antonio de la Torre.
Radujemo se 35. izdanju ovoga „vrućeg“ Festivala u sred zime, uz nadu da će i prvi možda simbolično biti održan u malenom Fuentedetodosu, „izvoru svega“, a očigledno i filmske umjetnosti.
