Piše: Sead Vegara

Digitalni lutkari iz Pixara su do sada osmislili i proizveli ukupno pet nastavaka svojih animiranih uspješnica. Kod drugih animiranih uradaka (Shrek, naprimjer), a velikim dijelom i igranih filmova, nastavak je obično jeftina imitacija prethodnika, sve u cilju cijeđenja što više novaca iz ”pokušaja” od franšize. Napraviti ambiciozniji, ljepši, napredniji film od prvog je pošlo za rukom samo rijetkima. Dakle, dva nastavka Priče o igračkama (Toy Story), nastavak Čudovišta iz ormara (Monsters Inc.) – Čudovišta sa sveučilišta (Monsters University), drugi dio Auta (Cars) i najnoviji Potraga za Dorom (Finding Dory) kao nastavak hita Potraga za Nemom (Finding Nemo). Ono što je poznato jeste da Pixarovci pripremaju i treći dio Auta, kao i četvrti nastavak Priče o igračkama. Očigledno da ni u Pixaru nisu mogli ne podleći sveopštom trendu nastavaka (sequela) i prednastavaka (prequela) samo ono što im se mora priznati jeste očigledno umijeće u postavljanju priče nastavka. Uz to i stav da umjetnost ne treba požurivati.

Potraga za Dorom; režija: Andrew Stanton & Angus MacLane; glasovi: Suzana Nikolić, Saša Anočić, Angela Anočić, Filip Šovagović; 2016.

IMDb rejting: 9.1/10

Rotten Tomatoes rejting: 94%

Tri dijela Priče o igračkama su snimili u periodu od 15 godina (od 1995. do 2010.); nastavak originalnih Čudovišta iz ormara iz 2001. je u biti prequel, a snimljen je 2013; Auta su snimljena 2006, dok se na nastavak čekalo do 2011. Finding Nemo je u kinima zaigrao ne baš tako davne 2003, a sada nakon 13 godina u kinima možemo pogledati njegov nastavak Finding Dory. U slučaju drugog dijela Priče o igračkama dobili smo jedan od najboljih nastavaka ikad snimljenih, uz Kuma 2, Aliens, Imperija uzvraća udarac i Terminator 2: Sudnji dan. Auta su osigurala sebi nastavak prvenstveno iz činjenice da je Disney od prodaje igračaka likova iz filma zaradio milijardu dolara, a finalni proizvod je bio potpuno razočarenje, mada je dobio svoju porciju kolača kako na box officeu tako i u prodaji igračaka. Prequel Monsters University je bio zanimljiv i lijepo urađen, ali je izostala originalnost koja je krasila prvi film. Imajući sve to na umu gdje onda svrstati nastavak Finding Dory?

Iskreno, Finding Dory originalnost pokušava nadomjestiti šarmom, i u tome uspijeva. Prvi film pričao je priču o ribljem svijetu u kojem predani otac klovn-ribica Marlin (glas Alberta Brooksa) uz pomoć zaboravljive plave ribice Dory (glas Ellen DeGeneres) prepliva cijeli okean da nađe otetog sina Nemoa (glas Alexandera Goulda). U nastavku, koji se odvija godinu dana nakon dešavanja iz originalnog filma, Dory (u hrvatskoj sinhronizaciji glas Suzane Nikolić) se iznenada prisjeća svoj porodice, mame i tate, i odlazi da ih traži, da bi Marlin (glas Saše Anočića) i Nemo (glas Angele Anočić) na kraju završili tražeći nju (čisto da se opravda naziv filma).

Ono što je poslužilo kao odlična šala u originalnom filmu, a to je Doryin poremećaj kratkotrajnog pamćenja, u nastavku je pretvoreno u nešto iz čega će naposljetku proizaći cijela radnja filma. Problem koji se (obično) javlja sa nastavcima koji koncentrišu radnju na sporedni lik jeste taj da se on/ona poprilično brzo potroše i sve ostane na nizanju bezveznih šala i pošalica. Ali, na svu sreću, Pixarov digitalni lutkar Andrew Stanton, zaslužan za originalni film, ovoga puta u saradnji sa korediteljem Angusom MacLaneom, uspješno je premostio taj jaz. Doryin poremećaj kratkotrajnog pamćenja, sprva smatran slabošću, ono je iz čega će ona crpiti svoju snagu, sumnjajući i u konačni ishod ponovnog ujedinjenja sa roditeljima.

U šarolikom društvu likova kojih su ovoga puta skrojili Pixarovci, a koji će do konačnog cilja pomoći Dory, prednjači oktopod Hank (glas Filipa Šovagovića) kao jedan od njihovih najzanimljivijih ikad kreiranih likova. Hank osim što posjeduje kameleonske sposobnosti ima i tu čar da vas jednostavno osvoji svojom nadasve interesantnom personom. Od svih morskih bića u rehabilitacijskom centru i akvariju, kalifornijskog Insituta za svijet podmorja, u koji Dory, Marlin i Nemo na kraju završe u potrazi za Doryinm roditeljima, Hank je, malo vjerovatno jedini, ali svakako najuporniji u svojoj nakani da zauvijek ostane izležavajući se u akvariju i ne radeći ništa. Da bi uspio u toj namjeri Hank treba pomoć Dory (njenu oznaku iz karantene), a ona je osuđena na njegovu pomoć lutajući Institutom u potrazi za roditeljima, dok malo-pomalo uspijeva da poveže komadiće svog „zaboravljivog pamćenja“.

Važnost prijateljstva, porodice i međuljdskih („međuribljih“) odnosa, sve se to može iščitati iz nastavka koji možda nema ambicija kao originalni film, ali vas svakako može oraspoložiti i nasmijati u trajanju sat i po.