Piše: Sead Vegara

Istiniti događaji često znaju poslužiti kao inspiracija za celuloidne priče s tim da se stvarna dešavanja prilagođavaju posebnostima filmskog pripovijedanja. Takav slučaj je upravo i sa filmom Foxcatcher reditelja Bennetta Millera koji tematizira odnos između braće Schultz (Channing Tatum i Mark Ruffalo), američkih olimpijskih prvaka u hrvanju osamdesetih godina prošlog stoljeća, i bogataša Jana du Ponta (Steve Carrell). Dave (Ruffalo) je stariji brat, oženjen i otac dvoje djece, sa prvenstvenim ciljem da svojoj porodici obezbijedi siguran život. Velika je podrška mlađem introvertnom Marku (Tatum) koji će u želji da postane najbolji hrvač na svijetu prihvatit du Pontovu ponudu da ga finansira i sprema za takmičenja na svom posjedu Foxcatcher. Nakon što je ''iscijedio'' mlađeg brata, du Pont će se namjeriti na starijeg i na kraju zadati neoprostiv udarac cjelokupnoj porodici Schultz.

Foxcatcher: Priča koja je šokirala svijet; režija: Bennett Miller; uloge: Channing Tatum, Steve Carrell, Mark Ruffalo, Vanesa Redgrave; 2014.

IMDb rejting: 7.3/10

Rotten Tomatoes rejting: 88%

Du Pontov lik, kojeg je utjelovio do neprepoznatljivosti transformisani Carrell, je zanimljiv (vjerovatno i vjerodostojan) prikaz američkog bogataša sa svojevrsnim Edipovim kompleksom. Izvrsna minijatura Vanese Redgrave kao du Pontove ostarjele majke i njene opčinjenost konjima se savršeno podudara sa sinovljevom potrebom da ima sopstvenu „ergelu“ hrvača pred kojima će se hvaliti i tražiti majčino odobravanje. Također, Carrell je svoj glumači performans (za njega zaista netipična rola jer smo ga navikli gledati u komedijama) učinio takvim da dok ga promatrate na platnu dobijate blago neugodan osjećaj u stomaku. Akademijini glasači jednostavno pate za takvim ulogama, te su ga nominovali za Oscara u kategoriji glavnog glumca, iako je glavni pretendent za zlatni kipić, dobitnik Zlatnog globusa Eddie Redmayne za svoj portret Stevena Hawkinga u filmu The Theory of Everything. Tatum je ulogu Marka Schultza odigrao sa zrelošću, duboko zaronivši u psihu lika, i prosto je nevjerovatno da je njegov portret posvećenog pripadnika američkog hrvačkog tima i vrhunskog atlete ostao nezamjećen od Akademijinih glasača. Ipak, Ruffalo se svojim glumačkim umijećem uspio nametnuti te je nominovan u kategoriji sporednog glumca (ali će po svoj prilici izgubiti od J.K.Simmosna koji je nevjerovatno upriličio monstruoznog dirigenta orkestra u filmu Whiplash).

I upravo su portreti bitno naznačen segment u filmu; porterti du Pontovih predaka na svakom koraku u kućama na imanju Foxcatcher. Reditelj Miller time jasno akcentuje da njegov film predstavlja sliku nepravilnog i izmučenog odnosa braće Schultz i du Ponta. Relacije između braće Schultz bi se mogle dovesti u vezu sa još jednim filmskim bratskim dvojcem, Wardom i Eklundom (Mark Wahlberg i Christian Bale), iz također sportske drame The Fighter Davida O. Russella. U Russellovom filmu mlađi brat boksač (Wahlberg) u mnogome zavisi od starijeg (Bale), baš kao Tatum od Ruffala u Foxcatcheru. Gotovo pa neprimijetno odsustvo muzičke podloge tokom većeg dijela filma, što je posebno naglašeno u prvih pola sata kada se samo čuju povici i škripanje tenisica u dvorani, je na nekoliko mjesta tokom odvijanja radnje svedeno na nenametljive klavirske dionice. Scenario Dana Futtermana i Maxa Fryea je zapravo smisleno struktuiran skup prizora, replika i dijaloga koji je prepoznat od strane Akademije i nominovan u kategoriji originalnog scenarija sa izrazito malim šansama pored filmova Boyhood i Birdman kao glavnim pretendentima na Oscara.

Reditelj Foxcathera Bennet Miller iza sebe ima samo tri igrana filma. Sa prvim filmom, Capote, je bio oskarovski kandidat za režiju (glavnu ulogu u filmu o američkom spisatelju Thrumanu Capoteu je odglumio pokojni Philip Seymour Hoffman nagrađen Oscarom). U svom drugom filmu, Moneyball, je umjesto priče o usponu i padu pojedinog igrača bejzbola predstavio priču nekada obećavajućeg igrača, a sada generalnog menadžera kluba Billya Beana (Brad Pitt) koji je došao u situaciju da zbog malog klupskog budžeta za kupovinu novih igrača pribjegne metodi koja će revolucionizirati dotadašnji način poslovanja u bejzbolu. Režirajući Foxcatchera, ponovno svojevrsnu sportsku dramsku priču, može se primijeti da je Miller sa preciznom režijom i dobrim radom sa glumcima po drugi put pobrao simpatije Akademije i nominaciju za najboljeg reditelja. Nominacija koja će uz prejaku konkurenciju po svoj prilici ipak ostati samo nominacija. Miller uvijek može pronaći utjehu u činjenici da je nagrađen na prošlogodišnjem Cannesu gdje je osvojio nagradu za najboljeg reditelja.