Piše: Segor Hadžagić
Čileanski reditelj Sebastián Lelio polako je gradio ime u filmskom svijetu. Njegov prvi film La sagrada familia uvršten je u program San Sebastian Film Festivala, ali je prošao prilično nezapaženo. El Ano del Tigre, koji je smimljen 2010. uspio je „upasti“ u Locarno 2011. i tu je, među značajnjim imenima filmske kritike, proglašen za jedan od najimpresivnijih filmova koji pokazuje zrelog autora sposobnog da se suoči sa temom prirodne katastrofe (tsunami) na intiman i kameran način. Njegov posljednji film, Gloria (moguće se aluzije na istoimeni film Johna Cassavetesa iz 1980 godine, gdje glavnu rolu igra neprevaziđena Gena Rowlands), pobrao je simpatije i publike i kritike na Berlinaleu.
Reditelj: Sebastián Lelio; uloge: Paulina García, Sergio Hernández, Diego Fontecilla, Fabiola Zamora; 2013.
IMDb rejting: 7/10 Rotten Tomatoes rejting: 99%
Gloria je Leliov najpristupačniji i najkonvencionalniji film koji predstavlja izvrsnu psihološku studiju žene u prelazu iz srednjeg doba u starost, natopljenu humorom i melanholijom.
Gloria je pedesetosmogodišnja žena koja je preživjela razvod braka. Njena djeca više ne žive s njom i teško se suočava sa vlastitom samoćom. No, ona ne želi biti „očajna kućanica“ koja sate provodi ispred tv-a ili uzgajivajući cvijeće na svom balkonu. Ona želi zabavu, energiju, zadovoljstvo. Odlučuje posjećivati partyje za samce kako bi našla srodnu dušu, no doživljava samo razočarenja i poniženja. No, ubrzo upoznaje Rodolfa, bivšeg oficira, prema kojem počinje gajiti romantične osjećaje, čak zamišlja i dugotrajnu vezu. Ali, ispred nje i Rodolfa ispriječit će se Glorijine vlastitie mračne tajne kojih će se morati osloboditi, ako želi očekivati sretniji život sa Rodolfom.
Gloria je prije svega zadivljujući portret o snažnoj ženi koja prolazi kroz gomilu teških iskušenja. U većini slučajeva, svaka žena bi „pala“ pod ogromnim teretom prošlosti, ali Lelio uspijeva da prebaci loptu na drugu stranu. To jeste melodrama, ali fokusirana na snagu jednog nesalomljivog karaktera. Priča je prikazana u potpunosti iz Glorijine perspektive, što filmu daje neizbježnu humorističnu notu.
