Piše: Sead Vegara

Gledati Harrisona Forda, kao svima najdražeg arheologa i pustolova Indianu Jonesa, kako sa 80 godina na leđima i dalje čini stvari koje ni kada je imao 40 nisu bile bezazlene, nekako izgleda tužno. Mnogi će reći da je i četvrti film Indiana Jones and the Kingdom of Crystal Skull (Indiana Jones i Kraljevstvo kristalne lubanje, 2008) bio previše za tada 66-godišnjeg Forda. Sada, sa petim filmom u serijalu, Indiana Jones and the Dial of Destiny (Indiana Jones i artefakt sudbine, 2023), Harrison ne da je (pre)star već jednostavno zagazivši u devetu deceniju života treba (i mora) da odustane od “akcijašenja pod stare dane“. U biti peti nastavak je ujedno i oproštaj od famoznog lika i djela profesora Henryja Jonesa Jr, te svih mogućih likova iz serijala, tj. glumaca koji su ih portretirali, a još uvijek su živi.

Pomalo tužan, (po)malo nostalgičan, Indiana Jones 5 u određenim momentima replicira magiju originalne trilogije, filmova koje je režirao Steven Spielberg, a reditelj James Mangold iznad svega posjeduje vlastiti autorski pečat. Mangold se dokazao kao talentiran filmski pripovjedač na ostvarenjima 3:10 to Yuma (2007), Ford v Ferrari (2019), te posebno naslovom Logan (2017) u kojem je upokojio jednog od najzanimljivijih X-Mena, titularnog Wolverinea. Labuđa pjesma glumca Hugha Jackmana u Loganu ostala je neprevaziđena, a Mangold nešto slično pokušava uraditi sa Harrisonom Fordom u Indiana Jones and the Dial of Destiny.

CGI-em podmlađeni Ford

Iako ne posjeduje Spielbergov genij za konrast emocija i impresivnih vizuala, Mangold ipak znalački kombinuje sve moguće sada već dostupne filmske olakšice poput CGI-a. Sami prolog filma vraća nas unazad u vrijeme kraja Drugog svjetskog rata kad Indy (magijom kompjuterski generiranih efekata podmlađeni Ford, mnogo bolje sprovedeno u djelo nego podmlađivanje Roberta De Nira u The Irishmanu) sa kolegom arheologom Basilom Shawom (Toby Jones) od nacista krade Antikiteru – svojevrsni satni mehanizam, kojeg je konstruisao grčki matematičar Arhimed, a sposoban je da predviđa “procjepe u vremenu“; nešto poput “vremepolova“.

Donekle mudro sročen scenarij sa nacistima kao provjerenim negativcima, ponovno nakon prvog (Indiana Jones and the Raiders of the Lost Ark, 1981) i trećeg filma (Indiana Jones and the Last Crusade, 1989), i to u flashbacku, scenaristička četvorka Jez i John-Henry Butterworth, David Koepp i sam reditelj Mangold, ipak čini (ne)uvjerljivom pričom sa nadnaravnim štihom. Nakon otvaranja sa nacistima gdje i upoznajemo glavnog negativca, doktora Vollera (Mads Mikkelsen), čija je namjera upotrijebiti Arhimedovu Antikiteru, nastavljamo sa radnjom u 1969. u New Yorku gdje se očekuje slavlje povodom slijetanja na Mjesec, ali i protesti protiv rata u Vijetnamu.

Indy ide u zasluženu penziju kao profesor arheologije kojeg je vrijeme pregazilo i koji nosi ožiljke kako na tijelu, tako i na srcu i duši. Pojavljivanje Indyjevog kumčeta, Helene (Phoebe Waller-Bridge), kćerke njegovog starog kompanjona Basila, ponovno postavlja podlogu za priču o drevnoj Arhimedovoj napravi, koju pored Helene traže i vladini ljudi, među kojima je i nekadašnji nacista dr. Voller, pod imenom Schmidt, a koji je također uvelikome zaslužan za američko slijetanje na Mjesec, kao jedan od glavnih umova iza tog poduhvata. Sve stvari su stručno postavljene za još jednu avanturu, ujedno i posljednju Indyjevu, koja će ga odvesti mnogo dalje nego što biste mogli pomisliti.

Lik arheologa i pustolova

Reditelji George Lucas i Steven Spielberg zajedno su kreirali lik arheologa i pustolova Indiane Jonesa, kada je Lucas krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća došao Spielbergu sa prijedlogom da snime film po uzoru na avanturističke filmske serijale tridesetih i četrdesetih. Imao je razrađenu priču o arheologu pod imenom Indiana Smith u kojoj su bili nacisti, Zavjetni kovčeg, vratolomne scene vožnje kolica po šinama u pećini, i još mnoštvo zanimljivih detalja. Sve je izgledalo primamljivo, priča je djelovala dobro, samo se Spielbergu nije svidjelo ime glavnog junaka. Činilo mu se previše obično. Ime Indiana, Lucas je posudio od svog vjernog psa, a Spielberg je predoložio da umjesto Smith ubace prezime Jones, i tako se rodilo ime. Indiana Jones!

Iako su iz prvog dijela izostavljene mnoge scene koje je Lucas zamislio, Indiana Jones i otimači izgubljenog kovčega je i bez njih djelovao kao savršena avantura u kojoj se do posljednjeg trenutka ne zna šta će se desiti. Za glavnog junaka oba reditelja su htjeli Toma Sellecka koji je tako dobro prošao na probama, ali nisu uspjeli dobiti glumca zbog toga što je bio obavezan ugovorom o snimanju TV serije Magnum P.I. Spileberg je i prije spominjao Harrisona Forda, ali Lucas ga nije htio iz razloga što je sa njim već uradio dva filma (Američki grafiti, 1973. i Ratovi zvijezda, 1977.), te nije želio da bude “njegov Bobby De Niro” (aludirajući na saradnju između Scorsesea i De Nira).

Historija je pokazala

Na kraju su se ipak odlučili na Harrisona i to je, historija će pokazati, bio odličan potez. Harrison je na savršen način utjelovio Indianu, koji je kad stavi svoju čuvenu fedoru, izlizanu kožnu jaknu i sa bičem u rukama bio i ostao pravio pravcati pustolov. Originalni film ima jedno od najboljih otvaranja uopće. Nakon što Indy uzme Zlatnog idola i pređe nemoguće prepreke za njim će se skotrljati velika kamena lopta i zamalo ga ubiti. Poslije toga će se uputiti u potragu za Zavjetnim kovčegom u igri u kojoj će se naći lijepa Marion (Karen Allen), Indyjeva stara ljubav, prijatelj Sallah (John Ryhs-Davis) i francuski arheolog Belloq (Paul Freeman) koji radi za naciste.

Drugi dio Indiana Jones i ukleti hram će uslijediti nakon tri godine i predstavlja prvi zvanični prequel ikad snimljen. Radnja će se odvijati godinu prije dešavanja u prvom dijelu, a Indy će se ovoga puta naći u Indiji i priteći u pomoć selu čiju djecu iskorištavaju u radu u rudniku. Sve će biti povezano sa strašnim Kali kultom i svetim Shankara kamenjem. Upravo će se u nastavku naći sve one scene koje nisu ušle u prvi film; brza vožnja u kolicima po šinama kroz pećinu, stant sa čamcem... Spielberg je snimivši nastavak ispunio dugo sanjani san, tako da je otvaranje drugog Indy filma bilo upravo zamišljno i snimljeno kao mjuzikl. (Na stranu što će 2021. snimiti i obradu mjuzikla West Side Story.)

Sin Jamesa Bonda

Za treći dio Indiana Jones i posljednji krstaški pohod, kojim se trebala završiti cijela priča, Spielberg i Lucas su pokušali (i uspjeli) ispričati priču o odnosu oca i sina. Za Jonesa starijeg nije bilo drugog izbora do samog Jamesa Bonda – Seana Connerya, koji sa Fordom ima savršenu hemiju. Priča je Indyja odvela u potragu za Svetim gralom, koji je oduvijek bio opsesija njegovog sada bez traga nestalog oca. Naravno, nacisti su opet bili negativci, a Indy će u cijeloj toj pustolovini uspjeti pobijediti i izgladiti narušeni odnos sa ocem.

Da je trebalo stati na tri dijela, potvrdio je četvrti nastavak Kraljevsto kristalne lubanje, koji je pratio ostarjelog Indyja, te bio inspirisan filmovima o vanzemaljcima iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Originalno zamišljena trilogija o Indiani Jonesu spada u jednu od najboljih ikad, a svakako treba spomenuti i muziku Johna Williamsa, bez koje ovi filmovi (računjaući muziku za 4. i 5.) ne bi bili to što jesu, istinski kinematografski dragulji. Na kraju, peti nastavak, na kojem su kao izvršni producenti potpisani Lucas i Spielberg, (ipak) daje (pravu) sliku filmske ikone kakav je Harrisonov Indy, koji je konačno i zasluženo odjahao u suton.

Objavljeno na portalu Al Jazeera Balkans