Piše: Sead Vegara
Ono što je nekada tako dobro radio scenarističko-rediteljski duo sestara Ephron (You've Got Mail, Sleeples in Seattle), nastavila je Nancy Meyers (What Women Want, The Holyday), a sada je preuzela Nancyna kćerka Hallie Meyers-Shyer režirajući film Home Again po sopstvenom scenariju istovremeno dokazujući da jabuka ne pada daleko od stabla. Scenarističko-rediteljski uradak mlade Meyersove Home Again ujedno je njen rediteljski prvijenac kojeg krase sve one karakteristike koje trebaju da krase debitantsko ostvarenje. Barem kada su u pitanju rediteljice/reditelji ovakvog profila (treba dodati i to da joj je majka Nancy producirala film).
Ponovo kod kuće; režija: Hallie Meyers-Shyer; uloge: Reese Whiterspoon, Nat Wolf, Pico Alexander, Lola Flanery, Eden Grace Redfield; 2017.
IMDb rejting: 5.7/10
Rotten Tomatoes rejting: 29%
Romkom (romantična komedija) je u pitanju. A koliko ličan uviđate iz samog prologa u kojem glavna protagonistica Alice (Reese Whiterspoon) pripovijeda o svom ocu, slavnom filmskom reditelju, (rediteljica aludira na sopstvenog oca Charlesa Shyera, reditelja filmova Father of the Bride i remakea filma Alfie), koji se ženio više puta, ali brak sa njenom majkom mu je donio upravo nju kao kćerku koju je volio iznad svega. Alice je pred razvodom, ima dvije preslatke kćerkice Isabel i Rosie (Lola Flanery i Eden Grace Redfield) i vratila se sa njima u Los Angeles, kuću u kojoj je odrasla. Muž Austen (Michael Sheen) ostao je u New Yorku i pojaviće se iznenada u njihovom domu u L.A.-u, samo da bi ih zatekao sa trojicom mladića, prosperitetnih filmaša, glumac Teddy (Nat Wolf), scenarista George (Jon Rudnitsky) i reditelj Harry (Pico Alexander), koji su bez novca i smještaja pronašli privremeni dom upravo u kući Alice na nagovor njene majke Lillian (Candice Bergan).
Naravno, tu je i romansa između Alice i Harryja, iako je ona 13 godina starija od njega. A opet, znate kako se kaže: „Za godine i ime se ne pita!“. Trojac je upravo pred potpisivanjem ugovora za dugometražni prvjenac, iako je producent zainteresovan za projekat pomalo čudan izbor za finansijera njihovog filmskog čeda; producirao je samo i samo horor filmove, dok ovo njihovo u povremenim naznakama koje dobijamo liči na manju priču, osobniju i skromniju.
Alice je između poslova i upravo je proslavila 40. rođendan, te joj trojac nepozvanih, nepoznatih gostiju dođe kao savršena pomoć u kući. Kada se pojavi bivši muž, stvari bi trebale da se zakomplikuju, ali do njegovog dolaska svašta se izdešava, a ono što je trebalo da se zakomplikuje ustvari se baš nešto i ne komplikuje, mada stičete utisak sovjevrsne nelagode u Aliceinoj kući.
Mlada Meyersova drži konce u rukama režirajući opušteno i jedna od zamjerki koje bi joj se mogle uputiti jeste sveveliko potenciranje muzike u scenama za koje znate da trebaju biti emotivno “pojačane“, samo sa takvom naglašenom muzikom i u tolikoj količini odaju osjećaj prezasićenosti. Druga stvar, jeste možda i namjerna, kao i prva, od strane rediteljice/scenaristice a to je repeticija scena u kojima protagonisti objeduju, kako se ponavlja doručak, ručak, večera, sastanak, pijanka... Autoreference kojima odiše kompletan film su svakako dobrodošle, na komediji bi još trebala poraditi, ali opet je dovoljno svega ostalog u filmu u trajanju od 90 i nešto minuta da vas oraspoloži i da zaboravite bar na neko vrijeme na brige o svakodnevnici. Još jedan film za dobro raspoloženje.
