Piše: Sead Vegara
Da li je pogrešno nazvati Hollywood najvećom tvornicom snova? Hollywoodu manjka ideja zadnju deceniju gotovo u svakom pogledu. Rijetki su oni istinski originalni filmovi zasnovani na novom nikad prije napisanom scenariju. A kako se najstariji holivudski trik sastoji u tome da se staroj priči da novo ruho sve se svelo na puko prepričavanje postojećih priča, dotjerivanje otrcanih klišea te snimanje nastavaka, tzv. sequela i prequela. Ono što pokreće Hollywood nije želja za stvaranjem umjetnosti, očito. Producente interesuje samo profit i ništa više. Zbog toga i posežu u ladice i vade stare prašnjave scenarije koje bi mogli malo prekrojiti, učiniti dostupnim i razumljivim za današnje vrijeme i puk. Svjedoci smo tome iz godine u godinu kako nas prosto Hollywood bombarduje remakeovima, a ima već određeno vrijeme da su se holivudske glavešine odlučile na veoma pametan potez: snimanje igranih adaptacija klasičnih animiranih bajki.
Pošto filmski i animacijski studio Disney drži primat nad animiranim uratcima u kojima su tematizirane klasične bajke i priče za djecu, tako su se dali i u snimanje igranih adaptacija popularnih crtića. Najnoviji primjer jeste igrana verzija Pepeljuge u režiji Britanca Kennetha Branaghe. Disneyjev animirani klasik Cinderella iz 1950. je bajku Charlesa Perraulta predstavio na prelijep način u punom Tehnicoloru, a djeca i odrasli su do dana danšnjeg ostali očarani omiljenom pričom pretočenom u animirane pokretne slike. Branaghina igrana verzija Cinderelle ne odstupa mnogo od animiranog filma koliko samo dodaje na priči radi uspostavljnja radnje i popunjavanja poneke praznine. Sve odlike i prepoznatljivosti animiranog originala su gotovo savršeno uklopljene u radnju filma. Tako da su tu dobroćudni kućni miševi, koji će poslužiti u fan-tas-tič-noj kompjuterskom animacijom urađenoj sceni pretvaranaja u konje za kočiju koju će Pepeljugu (Lily James) odvesti na bal, zgodni i šarmantni princ (Richard Madden), zla maćeha (Cate Blanchett) i njene dvije kćerke (Sophie McShera i Holliday Grainger), vilinska kuma koja ispunjava želje (Helena Bonham Carter) i neizostavna staklena cipelica. Disney zaista nije štedio na ovoj adaptaciji (kao ni na bilo kojoj drugoj) te je sve očaravajuće, od kostima Sandy Powell do produkcionog dizajna Dantea Ferrettija, a Branagh sve to drži u svojim sigurnim rediteljskim rukama ne želeći se da okalja starinsko naslijeđe.
Mada Disney ne polaže isključiva prava na bajke koje su društveno dobro i drugi filmski studiji su se okušali u svojim verzijma. Tako je filmski studio Universal u svojoj reinterpretaciji bajke o Snjeguljici angažovao Ruperta Sandersa za režiju filma Snow White and the Huntsman sa Kristen Stewart kao Snjeguljicom, Chrisom Hemsworthom kao lovcem i Charlize Theron u ulozi zle kraljice. Film je ostvario dobar učinak na svjetskom box officeu, dok ga američka publika nije najbolje primila te nije ni zaradio uloženo. Svejedno, nastavak se sprema i potvrđuje činjenicu da kada holivudski producenti namirišu potencijlnu franšizu (i dolare) ne odustaju tako lako. Još jedna verzija bajke o Snjeguljici Mirror Mirror je iste te godine (2012.) pohodila kino dvorane širom svijeta i za razliku od mračne prve bila izrazito razdragana i „šarena“, ali joj to nije pomoglo kod publike. Julija Roberts je zabljesnula u ulozi zle kraljice, a mlađahna Lily Collins je portretirala Snjeguljicu, i sve to nije imalo nimalo utjecaja.
Prošle godine Disney je publici dočarao još jednu Perraultovu bajku, onu o Uspavanoj ljepotici. Samo što se radilo o svojevrsnom remakeu, reinterpretaciji animiranog klasika Sleeping Beauty iz 1959., sada pod novim nazivom Maleficent. Scenario za film je napisala Linda Woolverton, odgovorna za klasike poput The Lion King i Beauty and the Beast, a priča je ovoga puta bila ispričana iz perspektive zle vile (Angelina Jolie). Bilo je to fascinantno vizuelno ostvarenje i zbog činjenice da je režija povjerena Robertu Strombergu reditelju debitantu i dvostrukom oskarovcu nagrađenom za vizulene efekte na fimovima Avatar i Alice in Wonderland. Da će nastaviti taj pobjednički niz govori i činjenica da uskoro počinje snimanje igrane verzije Ljepotice i Zvijeri za čiju je režiju Dinsey angažovao oskarovca Billa Condona, a Emmu Watson i Dana Stevensa za uloge Ljepotice i Zvijeri.
Odogovarajući na pitanje sa početka teksta, Hollywood jeste najveća tvornica snova. Jer uprkos svom tom silnom ponavljanju i pronalaženju novih načina za reniterpretiranje starih priča i motiva Hollywood je napretkom tehnologije počeo da proizvodi i ponovno izmišlja klasične animirane bajke sada u igranoj verziji. Upotrebom CGI-a (kompjuterski generirane slike) zamišljena bajka bi sa svim svojim čudesnim bićima i magijom oživila u rukama dobrog i pametnog reditelja, rezultirajući kvalitetnim filmom, a samo u rijetkim slučajevima –spektaklom.
Objavljeno u bh. nezavisnom dnevniku Oslobođenje
