Piše: Lejla Panjeta
Telenovele, jedno od jakih sredstava globalizacije, najgledaniji su programi na TV prijemnicima širom svijeta. Još od 1998, kada je poslije rata u Bosni i Hercegovini emitovana prva meksička telenovela, španski jezik ušao je u domove Bosanaca. Ono što je osnovna karakteristika ovih popularnih serija, jeste odsustvo politike. Globalizacija, sa liberalizacijom tržišta, većinom je vezana za političku i ekonomsku pozadinu, dok se kulturna globalizacija svijeta tiho odvija pod krinkom ovih telenovela. No, bez obzira na sve kritike koje ove serije podnose svugdje u svijetu (što nikako na utiče na njihovu popularnost) u tome ima i veoma argumentovano pozitivnih elemenata, kao što je edukacija o drugim kulturama, jezicima i načinima mišljenja, govora, ponašanja. Globalzacija ili internetska virtualnost neće nas naučiti kako izgleda Buenos Aires, na primjer, ili kako žive ljudi u Mexicu, šta rade, kako se smiju, kako plaču, kako se ljube i slično. Taj sadžajni element latino-američkih sapunica je osnovno obilježje enormno visoke popularnosti telenovela.
Pozitivan doprinos telenovele ogleda se u promoviranju ideja od značaja za dobrobit čovječanstva. Telenovela u sadržaju, koji je vid hrišćanske propagande (iako ne uvijek propagiran od Crkve) kojom se širi ljubav, mir i naglašavaju obrasci i vrijednosti ponašanja koji se smatraju Dobrim. Sama struktura telenovele, u kojoj protagonist prolazi prepreke (iskušenja) da bi na kraju dobio zasluženu sreću i ljubav, jeste osnov propagande bibilijskog tumačenja svijeta. Nakon patnje i križnog puta slijedi Nebesko carstvo. Ovaj svijet stvoren je za patnju, a nagrada slijedi nakon patnje. Taj vid hrišćanske promocije smisla svijeta jeste i metod za održavanje statusa quo u društvu. Ipak, doprinos telenovele u promociji ideje Dobra i ideja od značaja društvenih vrijednosti ogleda se u propagandi unutar sadržaja u smislu promocije sljedećih elemenata: ljubav, porodica, društveni problemi, obrazovanje, lijepo ponašanje, jezik, zdravlje, religija, moral, mir i pomirenje među ljudima, oprost, samoispitivanje, itd. Specifična situacija širenja telenovela na tržištu nekadašnje bivše Jugoslavije, vidljiva je i u Bosni i Hercegovini, državi koja u 1996. godini izlazi rata. Sarajevo, kao grad u kome vijekovima egzistiraju katoličanstvo, islam, pravoslavlje i židovska religija, te se miješaju tri dominantne južnoslovenske nacije, predstavljalo je Jugoslaviju u malom. Samo dvije godine po završetku rata, na TV kanalima u BiH počinje emitovanje telenovela na španskom jeziku. Gledaoci su u početku nenaviknuti na španski jezik i zaplete ljubavnog karatkera, sa likovima iz srednjeg i siromašnog staleža, bili nepovjerljivi, jer su već naviknuti na sladunjave bogataške zaplete američkih sapunica ili propagandu američkog života kroz sitcome. Ova potpuno nova forma zapleta u samom početku nalazi svoje vjerne obožavatelje i ovisnike o bezbrojnim nastavcima uzbudljivog 40 minutnog dnevnog zbivanja negdje u Latinskoj Americi.
Bosanci različitih vjerskih i nacionalnih ubjeđenja u zamlji izašloj iz rata, sjede zajedno i gledaju telenovele. Vrijeme emitovanja ovih serija jeste vrijeme kolektivnog sedativa ovim ljudima, vrijeme zaborava o užasima rata koje su preživjeli. Sada je BiH u procesu tranzicije, pokrenuta je privreda, objekti su adaptirani, tako da se nedavni rat ne prepoznaje, no kao i svugdje u Evropi prisutan je problem nezaposlenosti, sa svim ekonomskim krizama koje nosi globalizacija. Telenovele su popularnije nego ikada. Publika varira od djece do staraca, a nije podijeljena na polove (mada muškarci više kriju svoju ovisnost od žena). O događajima u ovim serijama, prepričava se u svakodnevnoj komunikaciji medju ljudima, kao da se radi o komšijama ili zbivanjima koja su se upravo desila u životima gledalaca. Telenovela se pokazala kao sjajno sredstvo represije na društvo, aktivator odbrambenog mehanizma psihičkog života čovjeka kroz identifikaciju i represiju. Čovjek je po svojoj prirodi sklon da obmani samog sebe, što je evidentno u velikim promjenama u društvu, ratovima, pa i u našem građanskom društvu liberanog tržišta, čija je osnovna karakteristika status quo. Kako ga zadržati medju populacijom? Propaganda nudi razna rješenja, ali kao do sada najefikasnije sredstvo smirenja stanovništva pokazala se televizija.
No, latinoamerička sapunica pored toga što djeluje smirujuće na društvo, ima i sjajne metode edukacije o društvenim problemima, te širenje jezika u slučajevima kada nije nadsinhronizovana, kao što je sav program na stranom jeziku u BiH. Telenovela, kao igrani medij, ima veliku ubjeđivačku moć i identifikacioni element kod publike, te je kao takva pogodna za edukaciju o socijalnim problemima kao što su: alkoholizam, sida, droga, krađa, rad, obrazovanje, preljuba, prevara, koji se kao elementi zapleta postavljaju pred heroja u vidu Aristotelovih prepreka i vode sretnom kraju, u kome dobro pobjeđuje, pa u takvoj stukturi nosi obilježje križnog puta glavnog junaka, koji će «jednom» zaslužiti Nebesko kraljevstvo. Telenovela gledaocima pruža iluziju vjere u bolji život, pravedno društvo, sreću, te daje snagu za nastavak života pojedinca u društvu čija ga vlast neprestano obmanjuje i eksploatiše. Ovaj koncept hrišćanske propagande, nije primarno inciran od Crkve, već se emanira kroz koncept hrišćanskog duha Latinske Amerike. U telenoveli Hrist postaje jedna od glavnih likova: sa njim se vodi dijalog, monolog, on i koncept ponašanja prema religijiskim pravilima postaju osnovni elementi zapleta i sukoba. Likovi smiju ili ne smiju da učine nešto u skaldu sa vjerom ili prethodno datim obećanjem pred Bogom. Bibilija spašava glavne junake (u stereotipiji zaustavljanja metka u Bibliji ili nekom religioznom predmetu ispred samog srca glavnog junaka). Svećenici nisu više srednovjekovni katili ili autoritativni predstavnici nekog neovozemaljskog koncepta. Sveštenstvo postaje aktivni sudionik u zajednici. I naravno, religijsko vjenčanje na kraju priče je jedan od načina propagande ove religije. Ne smije se nikada nipodaštavati sposobnost religije da se prilagodi modernim tokovima. U telenoveli unutar pozitivne propagande ideje o Dobru, hrišćanska Crkva našla je svoje mjesto tj. uslovila je svoju ulogu u religioznoj Latino-Americi.
Još neki pozitivni koncepti telenovele u odnosu na propagandu sedativnog smirenja masa u siromašnim, tranzicionim ili posljeratnim društvima jesu edukacija o kulturi i različitostima (npr. serija O Clone – kultura islama i koncept hrišćanstva), te širenje španskog i portugalskog jezika. Moderni čovjek zna da je obmanut kroz televizijske igrane forme i on to voli; voli svoju racionalizaciju, identifikaciju, represiju koju donose telenovele, voli svakodnevni kič, jer sve je to sastavni dio modernog mita i svjetova smisla koji nudi mainstream televizija. Suština propagandnog djelovanja telenovele je da favorizuje i modelira obrasce ponašanja, stavove i potrebe čovjeka. Telenovela je sredstvo kojim se propagiraju i stilovi života koji se u igranoj filmskoj formi lako primaju u svijest gledaoca. Ona je zapravo sredstvo za smirenje masa u globalizovanom svijetu.
Dio poglavlja iz knjige „Telenovela - fabrika ljubavi: Uvod u žanr i produkciju“
Lejla Panjeta je vanredni profesor iz oblasti filmskih studija, vizuelnih komunikacija i ideologije na Fakultetu umjetnosti i društvenih nauka Internacionalnog univerziteta u Sarajevu. Diplomirala je multimedijalnu režiju i žurnalistiku, magistrirala komunikologiju i doktorirala filmsku propagandu iz oblasti komunikacijskih nauka.
