Piše: Sead Vegara

Snimiti nastavak koji može “rame uz rame“ da ide sa originalnim filmom pošlo je za rukom tek rijetkima. A snimiti nastavak koji je bolji od prvog filma... to se rijetko događa. Opšte poznata je činjenica da taj rekord, sa dva nastavka, drži James Cameron sa filmovima Terminator: Judgment Day (režirao i originalni film) i nastavkom Aliens, Star Wars V: The Empire Strikes Back Irvina Kershnera, The Godfather II Francisa Forda Coppole, te Pixarov Toy Story 2 Johna Lassetera. Sada se tom društvu odabranih priključio još jedan Pixarov CGI animirani uradak Incredibles II, ponovno u režiji Brada Birda, reditelja originalnog, vjerovatno i najboljeg Pixarovog filma. Nastavak je to na koji se čekalo 14 godina. U Pixaru su poznati po maksimi da “umjetnost ne treba požurivati“. Tri dijela Priče o igračkama su snimili u periodu od 15 godina (od 1995. do 2010.); nastavak originalnih Čudovišta iz ormara iz 2001. je u biti prequel, a snimljen je 2013; Auta su snimljena 2006, dok se na nastavak čekalo do 2011. Finding Nemo je u kinima zaigrao ne baš tako davne 2003, a nakon 13 godina u kinima smo mogli pogledati njegov nastavak Finding Dory. Auta su osigurala sebi nastavak prvenstveno iz činjenice da je Disney od prodaje igračaka likova iz filma zaradio milijardu dolara, a finalni proizvod je bio potpuno razočarenje, mada je dobio svoju porciju kolača, kako na box officeu, tako i u prodaji igračaka. Prequel Monsters University je bio zanimljiv i lijepo urađen, ali je izostala originalnost koja je krasila prvi film. Finding Dory originalnost je pokušavao nadomjestiti šarmom, i u tome je svojski uspio. Očigledno da ni u Pixaru nisu mogli ne podleći sveopštom trendu nastavaka (sequela) i prednastavaka (prequela) samo ono što im se mora priznati jeste očigledno umijeće u postavljanju priče nastavka.

Slučaj sa drugim dijelom The Incrediblesa (Izbavitelji 2) takav je da je prvi i zaista originalni film bio nešto nevjerovatno, neviđeno do tada na filmu (animiranom filmu) sa tematikom superjunaka, a reditelj/scenarista Brad Bird je sa očiglednom dozom samopouzdanja, strahopoštovanja (prema osmišljenim likovima) i smislenosti učinio nastavak još boljim od prethodnika. Zadatak je to koji nije bio nimalo lagan, jer originalni film završava sa cliffhangerom na koji se nastavlja drugi dio, a od tada je prošlo (u našem svijetu), kako smo već rekli punih 14 godina. Svašta se za to vrijeme promijenilo. Amerika je imala za predsjednika Afroamerikanca, Njemačka je osvojila Svjetsko prvenstvo u nogometu po četvrti put... skandal(i) u Hollywoodu (!)... migrantska kriza... Na sve to, i više, digitani lutkar Brad Bird je imao bačeno oko, te je priču, onu potrebnu za svoje CGI animirano čedo, vješto skrojio i izbalansirao sa svime.

Superheroji su i dalje u ilegali, a moćni biznismen i telekomunikacijski magnat Winston Deavor (u originalu glas Boba Odenkirka) i njegova sestra Evelyn (u originalu glas Catherine Keener) žele ih vratiti iz penzije i učiniti ponovno aktuelnim. Uspostavivši kontakt sa Frizerom (u sinhroniziranoj verziji glas Branka Đurića), gdinom Izbaviteljem (glas Siniše Popovića) i Elastikom (glas Bojane Gregorić Vejzović), biznismen uvjeri Elastiku da je ona upravo ta koja će biti zaslužna za povratak superheroja iz penzije i ilegale.

U nekoliko pokušaja Elastika će uz pomoć biznismena i njegove sestre uspjeti uvjeriti svijet da su superheroji neophodni za borbu protiv superzlikovaca, te da ne mogu bez njih. I kako je u prvom dijelu gdin Izbavitelj bio taj koji se (krišom) bavio superherojskim poslom, u nastavku tu ulogu preuzela je Elastika, njegova žena, samo uz to sa velikom brigom za muža i troje djece od kojih je jedna beba za koju su mislili da ne posjeduje supermoći, što se ispostavilo pogrešnim.

(Bebač je svojevrsni polimorf i posjeduje više od tri supermoći, te su nekako i najsmiješnije scene upravo one sa bebom.) Naravno, pojavit će se novi superzlikovac Screenslaver, koji će u jednom od onih samo takvih momenata održati monolog gdje će “u brk skresati“ cijelom svijetu: od opštenarodno popularnih reality showa, same (ne)kvalitetne televizije, ne postojanju volje za (kvalitetnim) životom, totalne apatije društva... sve to i još više kroz usta superzlikovca, a iz uma samog reditelja/scenariste Brada Birda. Društveno angažiran, prelijepo animiran i snimljen, sa razvijenim, uvjerljivim i izbrušenim karakterima, perfektno skrojenog scenarija i priče, uz premoćnu muzičku podlogu (Michael Giacchino) Incredibles II je sve što možete poželjeti od filma, bio on animirani ili igrani.

Činjenica da je (svaki) animirani uradak (prvenstveno) namijenjen djeci i time treba biti sinhroniziran, starijim zaljubljenicima u animaciju koji ne mogu da prihvate bilo kakav izgovor (jezik) osim onog originalnog postaje zamorna jer naši zapadni susjedi radeći sinhronizaciju svoj posao shvataju itekako profesionalno i bogatstvo originalnog jezika u sinhronizaciji biva nadomješteno originalnim lokalizmima. Vokalni talenti koji dočaravaju priču u hrvatskoj sinhronizaciji u gotovo svakom Pixarovcu su zaista sa velikom pažnjom i zalaganjem odradili svoj posao.

Sve je počelo upravo sa Izbaviteljima Brada Birda gdje su braća Hrvati osigurali vokalne talente najsmiješnijeg Bosanca, Branka Đurića-Đure, koji je u animiranom hitu ispaljivao takve rafale doskočica i anegdota svojstvenih istinskom Sarajliji. Opet, mi kao stariji bismo se trebali sjetiti vremena kada smo bili klinci i kada smo toliko voljeli svoj jezik, a nekako nam se prevod, tj. podnaslov na animiranim i filmovima općenito, činio kao nešto zbunjujuće jer nismo ni mogli stići pročitati sve što bi pisalo. Pixarovi uraci su prije svega filmovi, pa tek onda animirana ostvarenja; filmovi sa manje nerealnih efekata koji će uvijek izgledati novo i svježe. Pitanje je samo do kada ćemo morati čekati na treći dio Izbavitelja?