Piše: Segor Hadžagić
Iako globalna ekonomska kriza trese svjetsku ekonomiju već punih pet godina još uvijek svjetska kinematografija, ako izuzmemo nekoliko intrigantnih dokumentaraca, proizvodi razočaravajuće mali broj filmova koji se bave ovom temom. Da li je u pitanju globalni kinematografski trend da se izbjegavaju priče bez „feel good“ štimunga, ako se želi distribuirati film u svjetska kina i zaraditi koja pinka ili još uvijek nije pravo vrijeme da bi se umjetnički uobličile sve posljedice receseije, ostaje tek da se vidi... U međuvremenu, talentovana švedska rediteljica, bosansko-austrijskog porijekla, koja je pažnju filmske javnosti skrenula svojim višestruko nagrađivanim kratkim filmom Scratches, Gabriela Pichler, bez trunke melodramatičnosti ulazi u bezizlazne situacije s kojim se suočava današnja radnička klasa.
rediteljica: Gabriela Pichler; uloge: Nermina Lukač, Milan Dragišić, Jonathan Lampinen, Peter Fält; 2012.
IMDb rejting: 6.6/10
Jedi, spavaj, umri je emigrantska, crnotalasna, naturalistička poema o ljudima koji odjednom postaju višak u kapitalističkom no man's landu. „Prljav“ je to i bolno istinit portret o ljudima koji od života mogu okusiti samo jedan sastojak: borbu.
Raša, mlada Šveđanka, porijeklom muslimanka s balkana, radi u jednoj fabrici u zabiti Švedske. Njen posao je da svježu salatu pakira u plastičnu ambalažu. Dosadna, dnevna rutina, ali Raša ipak uspjeva stvoriti zanimljiv društveni život sa ostalim kolegicama. Jednog dana, šefovi obznanjuju da zbog recentne ekonomske krize, jedini izlaz za spas firme jesu otkazi, Raša se suočava sa hororom nezaposlenosti. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da je ona jedini izvor prihoda za sebe i svog oca. Pored toga, ona je emigrant i novi posao izgleda kao naučna fantastika. Zahvaljujući upornom karakteru, Raša uspijeva da nađe posao kao prodavačica aparata za gašenje požara (simbolika svijeta spaljenog i opustošenog ekonomskom krizom više je nego očita), ali ubrzo dobija otkaz, jer šef saznaje da nema vozačku dozvolu.
Snimljen kamerom iz ruke Jedi, spavaj, umri je mračan portret radničke klase u nestajanju. Naturščik Nermina Lukač, iako se prvi put pojavljuje na filmu, savršeno igra (pravilno bi bilo reći živi) Rašu, snažnu mladu ženu, grubog izgleda, ali koja pršti od sirovog erosa i vitalnosti. Kamera iz ruke daje priči dodatnu grubost, upopunjavajući i nadograđujući turbulentni i unezvijerni život mlade Raše.
