Piše: Benjamin Hasić

Craig Schwartz (John Cusack) je nezaposleni lutkar koji se, pritisnut ekonomskim nedaćama, zapošljava kao službenik na 7-1/2 spratu jedne poslovne zgrade. Upravo tu, na međuspratu čije nas postojanje 'upozorava' na kafka-eskne elemente u filmu, Craig nalazi prolaz koji vodi u tijelo glumca Johna Malkovicha. Pronalaskom portala počinje odmotavanje, kako to Craig u jednom trenutku naziva, 'metafizičkog klupka'. Postojanje prijelaza objelodani razna filozofska pitanja o prirodi bivstva, postojanju duše i suštini postojanja. Jesam li ja 'ja'? Šta nas čini ovim što jesmo? Zašto radimo stvari koje radimo? Zašto se zaljubljujemo u osobe u koje se zaljubljujemo? Ovakva vrsta pitanja čini 'metafizičko klupko' kojeg su Charlie Kaufman i režiser Spike Jonze, svojim prvijencem, postavili pred publiku.

Biti John Malkovich; reditelj: Spike Jonze; uloge: John Cusack, Cameron Diaz, John Malkovich; 1999.

IMDb rejting: 7.8/10

Rotten Tomatoes rejting: 93%

Ukoliko razmišljamo o tome šta znači razumjeti drugu osobu, možemo zamisliti kontinuum na čijem se jednom kraju nalazi potpuno neznanje, dok se na drugom kraju nalazi potpuno znanje i poistovjećivanje. Na prvom kraju ne bi imali nikakvog uvida u, nikakav osjećaj za, nikakvo poimanje o tome kakvi su doživljaji i iskustva druge osobe.  Na suprotnom kraju bi se nalazilo potpuno i totalno znanje, epistemička tačka ekvivalencije poznavanja drugog. Na ovom ekstremu – mjesto poznavanja drugog za kojeg mnogi mislioci tvrde da je nemoguć, ali koji i dalje predstavlja ideal prema kojem težimo – ne bi postojala nikakva razlika između poznavanja osobe i bivanja tom osobom, upravo zbog toga što (u ovom idealnom scenariju) ne bi postojala nijedna razlika, nijedna jedina 'slijepa pjega', između našeg osjećaja o toj osobi i osjećaja kojeg ta osoba ima prema sebi. Ukratko, ovaj idealni položaj bi predstavljao sveobuhvatnu transparentnost.

Koristeći se prigodnim režiserskim (neobična kostimografija i scenografija) i narativnim/strukturalnim rješenjima, ovaj film gledaoca 'tjera' da razmisli o vlastitom identitetu; da pokuša otkriti logične uslove po kojima jedna osoba može sebe identificirati kao vlastitog entiteta ili bića i po kojima se, slijedeći logički niz, moglo pokušati razmotriti pitanje o poistovjećivanju i shvatanju druge osobe. Craig Schwartz žudi za drugačijim životom u kojem bi bio neko drugi, u kojem bi prestao biti zanemareni lutkar koji bezuspješno izvodi svoju tačku na ulici, bez ikakvog priznanja. Lutkar je po definicija osoba koja upravlja marionetama, dok je marioneta po definiciji: 1) lutka koja se može pokretati na razne načine radi zabave, ili 2) osoba koja je potpuno pod kontrolom drugog. I jedna i druga definicija su u igri u ovom filmu. Kao što smo već rekli, glavni junak filma je lutkar. On u nekoliko navrata koristi lutke kako bi izvodio svoje fantazije i želje. On manipulira lutkama kako bi 'vidio' kako stvari izgledaju iz druge tačke gledišta. Film dramatizuje situacije u kojima likovi vjeruju u postojanje nekog 'ja' koji je svjesni subjekat i koji je suštinski odvojen od fizičkog tijela. Ideja o dualizmu duh-tijelo je jedna od osnovnih temelja zapadnjačke misli i vjerovanja, te se seže do Platona, koji je zagovarao odvajanje između apstraktnih ideja koje se nalaze 'iznad' fizičkog svijeta i  materijalnog. U modernu misao je ovu ideju uveo francuski filozof Rene Descartes, čija je najpoznatija i najznamenitija tvrdnja "Mislim, dakle postojim", koja je (nažalost) i dalje pokretač zapadnjačkog društva ; te je, zbog njegovog sveobuhvatnog utjecaja na evropsku filozofiju, dualizam postao dio svakodnevnog razmišljanja.

Jedna od čudnijih implikacija Descartovog bića – prema kojem neki unutrašnji dio (um, duša, 'ja') može napustiti tijelo i zaposjesti neko drugo – je osnova pokretačka snaga filma  i centralna hiperbola scenarija (Kaufman uvodi portal koji 'provoza' osobu u tijelo Johna Malkovicha na petnaest minuta). Ipak, film se ne bavi toliko pitanjem šta nas čini ovim što jesmo. Osnovna teza se na kraju krajeva bavi time da li je samo-transformacija moguća.  Mnogi likovi u ovom filmu žudi za bijegom. Žele nestati iz vlastitih života i pojaviti se u nekom drugom, zahvalnijem, obliku. Descartovo poimanje postojanja omogućuje zapetljanu, ali i primamljivu, ideju po kojoj osoba može pobjeći od vlastite fizičke forme i postati neko drugi – ali na neki način ostati ono što jeste. Većina komičnog u ovom filmu svoj korijen nalazi Kaufmanovom shvatanju da prijelaz iz vlastitog u tuđe tijelo nije način bijega, već prilika da se 'ja' utamniči u tijelu druge osobe.  Ova razmjena i nesporazum je osnovno jezgro Craigove tragičke sudbine.

Decartovsko stajalište po kojem postoji jezgroviti dio bića, koji se nalazi unutar tijela i koji upravlja tijelom pri interakciji sa vanjskim svijetom, se dovodi u pitanje u ovom uratku. Kada neko od likova prođe kroz prolaz, da li on ostaje isti dok se nalazi u Malkovichu? Ili on tada postaje Malkovich? U filmu se portali opisuju kao način ulaska u tijelo koji predstavlja 'lađu' putem koje se postiže besmrtnost. Dakle, da li osoba ostaje ista nakon što 'uđe' u 'lađu'? Ili će postati osoba čije je tijelo 'lađa'? Craig prolazi kroz portal kako bi se približio Maxine u koju je ludo zaljubljen. Kada osoba prođe kroz prolaz, ona vidi svijet kroz oči Johna Malkovicha, nakon petnaest minuta biva izbačena u jarak pored autoceste u New Jersyju. Craig, koristeći se svojim lutkarskim vještinama, uspijeva kontrolisati Malkovicha i pronalazi način da ostane u njemu koliko god želi.

Da li Malkovich prestaje postojati u tom trenutku i da li Malkovichevo tijelo postaje zapravo Craigovo? Odgovor na ovo pitanje postaje jasan kada Craig biva primoran da napusti 'lađu' . Nakon njegovog izlaska, Malkovich ponovno postaje svoje pravo 'ja', te postaje svjestan da nije kontrolisao svoje tijelo dok je Craig bio u portalu. Međutim, on ne ostaje svoj zadugo, jer još ljudi ulazi u portal nakon što ga Craig napusti. Portal ne koristi samo jedna osoba u datom trenutku. Postoji skupina ljudi koji će ući u John Malkovicha nakon što on dostigne ispravnu dob. Na ovo saznanje se nameće pitanje prema kojem postaje nejasno ko će od članova grupa biti prava osoba nakon što uđu u Malkovicha?

Čitava ideja o postajanju neko drugi - osjećanju ono što ta druga osoba osjeća, posmatranju svijeta kroz njene oči - je centralna ideja ovog filma (identitet). Zašto ljudi žele biti nešto što nisu? Zašto normalna osoba žudi za statusom zvijezde? Film pokazuje da time što postajemo neko drugi ne rješavamo sve. Nakon što Craig 'uđe' u Malkovicha i shvata kako da ga kontroliše, on započinje život kao novi Malkovich sa Craigovim osobinama. Craig koristi Malkovichevu poziciju u društvu kako bi pokrenuo vlastitu karijeru u lutkarstvu, nešto što je oduvijek želio da uradi. Naposljetku, Craigov život kao Malkovich se počinje raspadati, te postaje jasno da se problem nalazi unutar 'pravog' Craiga, onog koji 'upravlja'. Mnogi bi željeli okusiti život čulima nekog drugog jer misle da je drugi život iz nekog razloga bolji, lakši ili ugodniji, ali prava istina leži u saznanju da nijedan ljudski život nije lišen problema.