Piše: Mirnes Alispahić
Putovanje kroz vrijeme je vjerovatno najotrcaniji fazon kad su u pitanju naučno-fantastični filmovi i jedna je od onih stvari u kojima se lako pogubiti. Pogledajte samo Terminatora koji je nakon drugog dijela jednostavno izgubio svaku moguću nit i nestao u bespućima nelogičnosti i apsurdnosti. Šteta, jer su prva dva dijela sjajna. Mada, ako zanemarimo te nelogičnosti koje se gotovo uvijek pojave u filmovima koji se bave putovanjima kroz vrijeme, uobičajno uživamo u njima. Nakon što nam je servirao sjajni Brick i The Brothers Bloom u svom trećem filmu, Looper Rian Johnson se odlučuje pozabaviti upravo temom putovanja kroz vrijeme.
Looper; režija: Rian Johnson; uloge: Joseph Gordon-Levitt, Bruce Willis, Emily Blunt; 2012.
IMDb rejting: 7.5/10
Rotten Tomatoes rejting: 93%
Da je dokazao da zna napraviti dobar filma, Johnson nam je to dokazao u svom prvijencu Brick. Looperom se dotiče naučne-fantastike i tematike koja je veliki zalogaj za svakoga te predstavlja jednu svojevrsnu zamku u kojoj možete napraviti sjajan film, ali i promašaj vrijedan fleke na svom imenu i karijeri. Baš kao što je to uradio Christopher Smith u svom filmu Triangle, tako je i Johnson napisao svoj scenario ne ostavljajući ništa slučaju. I baš kao Smith, servirao nam jedan vraški dobar film u kojem su rupe, neminovno izazvane materijom koju film obrađuje, svedene na minimum.
U 21. stoljeću, otkriveno je putovanje kroz vrijeme, ali gotovo istovremeno i zabranjeno iz logičnih razloga. Međutim, mafija ga koristi za svoje svrhe. Ukoliko im neko pravi problem, umjesto da se muče sa uzidavanjem leša u temelje zgrade ili bacanjem na dno rijeke s kamenim blokom oko vrata, mafija ga jednostavno pošalje u prošlost s polugama srebra vezanim za tijelo i vrećom preko glave, gdje ga dočekaju looperi, ubice koje bave biznisom uklanjanja nepoželjnika. Ima tu i jedna caka, onog trenutka kada umjesto srebra na lešu pronađete zlato, znate da vam je ugovor istekao i da ste penzionisani jer ste upravo ubili svog starog sebe. To se zove i “zatvoriti obruč" (close the loop) pa stoga i naziv za te ubice. Ukoliko se to ne uradi, kazna je smaknuće. Ono što slijedi nakon smaknuća starog Joea (Bruce Willis) od strane mladog (Joseph Gordon-Levitt), jeste jedan od najuvjerljivijih filmova o putovanju kroz vrijeme i zasigurno jedan od ponajboljih SF filmova u posljednjih desetak godina. Fina je to mješavina akcije, naučne-fantastike i jakih karaktera uz dašak romantike. Johnson opet pokazuje da itekako zna svoj posao, i kao scenarista i kao reditelj, gotovo savršeno tempirajući ritam filma, koji opet neće svima leći, posebno onima koji su navikli na adrenalinsku akciju. Johnson se hvala u koštac sa materijom poznatom po svojim nelogičnostima i rupama, prihvata ih, malo se igra s njima, i servira nam film koji iste svodi na minimum jednostavno tako što ne ide preširoko u objašnjavanje već se bavi likovima i njihovim odnosima.
Valja pohvaliti glumu, standardno dobrog Josepha Gordona-Levitta i Brucea Willisa, koji se u posljednje vrijeme i nije previše dokazivao, ali ga je ovdje Johnson malo natjerao da se potrudi. Za svaku pohvalu je i šminka i maska na Gordonu-Levittu, načinjena tako da što više sliči Bruceu Willisu, što vam se u prvi mah može, i vjerovatno hoće, učiniti neobičnim, jer ne gledate standardnog Josepha Gordona-Levitta, već nekoga ko liči na njega. Looper s punim pravom nosi titulu jednog od najboljih filmova koji za tematiku imaju putovanje kroz vrijeme, ali i jednog od boljih SF filmova inače.
