Piše: Segor Hadžagić
Sad je već svima potpuno jasno: tzv. „rumunski novi val“ nije samo jedna u nizu prolaznih filmskih atrakcija, sa ograničenim rokom trajanja, već svojevrsni filmski pokret koji već deceniju daje svjetski relevantna ostvarenja. Na početku nije izgledalo da bi rumunski film mogao da ostvari tako snažan pečat na evropsku, ali i svjetsku kinematografiju. Suočavajući se sa skromnim finansijskim sredstvima i nedostatkom strateške državne potpore, rumunske filmadžije su, paradoksalno govoreći, bile primorane da se fokusiraju na samu suštinu: priče o običnim ljudima uhvaćenim u mrežu tranzicijske stvarnosti, minimalizam u produkcijsko-tehničkom smislu i neposrednu glumu na rubu dokumentarnog. Tišina turobnog postčaušeskuovog doba bila je dramatičnija od svakog spektakla. Mladi čovjek iz predgrađa sa skromnim ambicijama zamjenio je junaka sa plemenitim ciljevima. Svukud prisutna gorčina ublažavana je pristojnim dozama crnog humora. Priče su bile svuda i bukvalno ih je bilo potrebno samo pokupiti. Jedan od najboljih primjera takvog pristupa sedmoj umjetnosti predstavlja opus Cristi Puiua, koji je pažnju filmske javnosti skrenuo već prvijencem Lova i još ponešto.
reditelj: Cristi Puiu; uloge: Alexandru Papadopol, Dragos Bucur,Ioana Flora, Luminita heorghiu,Razvan Vasilescu, Costica Draganescu, Petre Pletosu; 2001.
IMDb rejting: 7.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 70%
Priča je to o mladiću Ovidiu koji živi dosadan i besperspektivan život sa svojom bakom u Konstanci. On preživljava tako što prodaje sokove i grickalice u improviziranom kiosku u njihovoj garaži. Njegova jedina želja je da se osamostali i kupi vlastiti kiosk, no nema novca za takav poduhvat. Šansa se otvara kada lokalni gangster Ovidiu nudi jednostavan posao: on bi trebao da se odveze u Bukurešt i dostavi torbu na određenu lokaciju. Ovidiu kreće na put sa parom prijatelja, ali tada se pojavljuje crveni kamion koji će ih pratiti cijelo vrijeme. Na povratku, on shvata da se upleo u nešto ozbiljno i da više nema povratka u dosadnu stvarnost...
