Piše: Sead Vegara

U 2004. reditelj Alejandro Amenábar sa svojim četvrtim ostvarenjem, filmom Mar adentro (The Sea Inside), osvaja četvrtog Oscara za svoju domovinu i time ispisuje novo poglavlje španske kinematografije. Film Život je more (u slobodnom domaćem prevodu originalnog španskog naziva) hronika je života Ramona Sampedroa (Jaiver Bardem) kvadriplegičara iz španske Galicije  koji je nakon 26 godina prikovanih za krevet, nemogućnosti samostalnog kretanja i konstantnoj ovisnosti o svojim najbližim, odlučio da napusti ovaj svijet, svojom voljom, ali uz pomoć drugih.

Život je more; režija: Alejandro Amenábar; uloge: Jaiver Bardem, Mabel Rivera, Belen Rueda, Lola Dueñas; 2004.

IMDb rejting: 8.0/10

Rotten Tomatoes rejting: 84%

Istinite priče su veoma zahvalan materijal za filmsku eksploataciju. Govorile one o istaknutim ličnostima iz svijeta nauke, umjetnosti, show businessa, politike, ili čak običnog svakodnevnog puka, koji su (uz strahovite napore) osigurale svoje mjesto u historijskim čitankama ili čak o bitnim historijskim događajima, istinite storije predstavljaju plodno tlo za filmsku priču. Priču koja će zbog osobitosti filmske poetike doživjeti određene promjene i dorade da bi se dobilo na onome bitnom za film, a to su dramatičnost, sukob i eventualni suspens.

Amenábar zajedno sa Mateom Gilom ispisuje scenarij filma Život je more sa strahovitom posvećenosti glavnom junaku i bez da naglašava agoniju kroz koju kvadriplegičar poput Ramona sigurno prolazi, već postepeno, kako sam naslov kaže, odaje mirnoću samog lika, privlačnu spolja, sa dubinama i strahovima koje se daju naslutiti, ali nikad isplivati na površinu. Bardem glumi Ramona sa vidljivim šarmom i nježnom muškošću, samo pomoću facijalnih ekspresija, smijeha koji osvijetli kompletno lice, te nikako nije isforsiran ili lažan, već jednostavno blješti sa ljubavlju. U jednom flešbeku vidimo Ramona u punom naponu snage i sami incident koji ga je ostavio paralisanog od vrata nadole, a tokom gotovo cijelog filma Bardem ga portretira kao proćelavog i krhkog čovjeka bespomoćno ležeći u krevetu i ušuškanog jastucima. U nemogućnosti da koristi svoje tijelo Ramon će pomoću svojih pronalazaka za čiju izradu su zaslužni njegov otac i nećak pisati, javljati se na telefon, a pored snahe Manuele (Mabel Rivera) još dvije žene će biti odgovorne za promjene u njegovoj dnevnoj rutini.

Jaiver Bardem i Belen Rueda

Tijelo koje ničemu ne koristi, um i više nego živahan i duhom više nego bogat, Ramon će šarmirati advokaticu Juliju (Belen Rueda), koja i sama boluje od multipleskleroze, te Rosu (Lola Dueñas), samohranu majku sa dvoje djece koja je opčinjena Ramonom i želi da mu pomogne. Julia će Ramona nagovoriti da objavi svoje pjesme, u svojevrsnoj knjizi – memoarima „Letters From Hell“ (Pisma iz pakla), te će mu obećati, nakon što završi štampanje knjige i nakon što mu donese primjerak, pomoći će mu da si oduzme život. Rosa će biti tu za njega kada niko više ne mogne i ne bude znao.

Glumica Belen Rueda poznata je TV zvijezda, kojoj je ovo bio filmski debi, dok Lola Dueñas, nakon uloge u Almodóvarovom Talk To Her, ponovo plijeni pažnju i dodaje odgovarajuću dimenziju priči. Julia je elegantna i suosjećajna, a u kontrastu sa Rosom koja je pomalo očajna, navalentna i ljupka, sasvim je jasno da se obje dopadnu Ramonu. Amenábar, prozivan čudom od djeteta, Mar adentro je snimio kada je imao samo 32 godine, te ne samo da režira, potpisuje scenarij, već komponuje fan-tas-tič-nu muziku, koja i više nego odslikava atmosferu filma, dodajući na ozbiljnosti kada je to potrebno. Ali, u cijelu priču uklapa i klasičnu muziku poput Wagnera i Puccinijeve „Nessun Dorma“ u momentima kada Ramon želi da čini ono što nije u stanju. Te scene su savršenstvo rada direktora fotografije Javiera Aguierresarobea, kojima nas u nekoliko sekundi transposrtuje iz sumorne kuće i Ramonove sobe kroz galicijski krajolik pravo na suncem obasjanu plažu i more. Samu tematiku oduzimanja života iz milosrđa, eutanazije, Amenábar je prikazao u filmu dostojanstveno i graciozno, pretvorivši je u pokretne slike koje iako vode ka smrti odišu i pulsiraju životom.