Piše: Sead Vegara
U današnje vrijeme, kada je cijeli svijet pod pandemijom koronavirusa, kada pažljivo biramo filmove zbog kojih ćemo pohoditi hramove sedme umjetnosti, one filmove koje zbilja treba pogledati na što većem platnu, sa što boljim CGI i zvučnim efektima, može vam se omaći i da pogledate ostvarenje poput filma Monster Hunter (2020) koje prednjači po svim zadatim parametrima, ali je ustvari jedno veliko, glupo, nikad prežaljeno iskustvo. Doduše, ako iole pratite filmske portale i makar ste djelimično upoznati sa opusom reditelja Paula W. S. Andersona (Resident Evil franšiza), te ste vidjeli barem i jedan trailer za Monster Hunter, jasno vam je da ne trebate očekivati „šekspirijansku dramu“, već ništa-se-ne-vidi-ali-je-sve-brzo-i-šareno tip filma, sa odustvom bilo kakve suvisle radnje, toliko stupidnog scenarija i beternih glumačkih perforamansi.
Lovac na čudovišta; režija: Paul W. S. Anderson; uloge: Mila Jovovich, Tony Jaa, Ron Perlman; 2020.
IMDb rejting: 5.3/10
Rotten Tomatoes rejting: 46%
Naravno, uistinu ne možete to znati dok ne pogledate film, ali kada i iako očekivanja svedete na minimum minimuma, još i više, biti ćete razočarani. Šta očekivati od filma koji je rađen prema videoigri?! Obično su to trećerazredni pokušaji da se popularnost igre unovči i u filmskom svijetu, ali zaista su rijetki filmovi koji prenesu ugođaj izvornika, te time opravdaju svoje postojanje. Ne bismo tebali ulaziti u detalje i pobrojavati filmove nastale kao celuloidne adaptacije popularnih igara, ali čisto radi računa vrijedi spomenuti Tomb Raider, Resident Evil, Prince of Egypt: Sands of Time, World of Warcraft, Assassin's Creed... iako su gotovo svi ovi naslovi zakazali, možda pregruba riječ, ali svakako su mogli dostojnije predstaviti predložak. Svakako, svi navedeni su internacionalno ustanovljeni naslovi, dok „Monster Hunter“, iako ima veliku bazu fanova, baš i nije toliko popularna igra. (Možda griješim, ali ja za nju nisam znao dok nisu počele najave filmske adaptacije.)
Sama premisa filma da odred Američkih rendžera misteriozno prođe kroz vremenski portal i završi u pustinjskom svijetu u kojem postoje podzemna čudovišta i ona koja lete i bljuju vatru, već sama po sebi dovoljno opravdava činjenicu da je riječ o filmu nastalom kao adaptacija videoigre. Milla Jovovich je glavna heroina, koja će preživjeti i opravdati naslov filma, (u jednoj sceni napraviti omaž Stalloneovom Rambu III) boreći se sa svojevrsnim čudovištima koja su prikazana pomalo pojednostavljeno kao klon(ovi) originalnih Aliensa (na to će vas podsjetiti scena već pri kraju prve trećine filma). Jovovich je jedina preživjela rendžerica koja se udružuje sa misterioznim ratnikom (Tony Jaa), kako bi mu pomogla da se riješi čudovišta i vrati se kući na Zemlju.
Film Monster Hunter djeluje poput igre sa nivoima koje protagonisti trebaju da prođu idući s jednog na sljedeći dalje, a taj put uopšte djeluje sve više i više opasniji, shodno narativu bilo koje videoigre. Opet, to neopravdava nedostatak, nekvalitetan, nezanimljiv narativ u odnosu na onaj koji se očekuje od filmskog djela. Moglo bi se još štošta (loše) reći i napisati o akcionom sf spektaklu, kakvim je najavljivan Monster Hunter. A možda i jedina pozitivna stvar, pomalo i smiješna kada se uzme u kontekst sa potpuno promašenim pokušajima ciljanja na što veću kino-prođu (u Kini je film bojkotovan zbog nesuvisle šale), jeste entuzijazam i optimizam kojim su se odali reditelj, ujedno i jedan od producenata, sa scenom na odjavnoj špici kojom najavljuju potencijalni nastavak Monster Huntera, filma koji ubija moždane ćelije.
