Godine 2017. reditelj Alfonso Gomez-Rejon snima film The Current War (Rat struja) u kojem su prikazane čarke između pronalazača i inovatora Thomasa Alve Edisona (Benedict Cumberbatch) i bogataša Georgea Westinghousea (Michael Shannon), dok je lik Alvinog konkurenta Nikole Tesle u nadahnutoj interpretaciji Nicholasa Houlta sveden tek na skicu. Scenarij tog filma iz pera Michaela Mitnicka, razlikuje se od scenarija za Teslu (2020), koji je nastao kao proizvod istraživanja scenariste i reditelja Michaela Almereyda, upravo u tome da je, shodno nazivu, riječ upravo i samo o Tesli (Ethan Hawke), a Edison (Kyle MacLachlan) i Westinghouse (Jim Gaffigan) samo su sporedni likovi.
Tesla; režija: Michael Almereyda; uloge: Ethan Hawke, Eve Hewson, Kyle MacLachlan, Jim Gaffigan; 2020.
IMDb rejting: 5.0/10
Rotten Tomatoes rejting: 58%
U poprilično slobodnoj interpretaciji života slavnog naučnika, scenarista i reditelj Almereyda, daje si oduška, te prikazuje Teslu (i Edisona) u nekim naizgled nevjerovatnim, nepotrebnim situacijama samo da bi i potcrtao činjenicu da je ipak riječ o (do neke mjere) djelu fikcije. Zaista, cijeli film je na plećima Hawkea, mada mnogo toga tereta na sebe je preuzela i mlada Eve Hewson kao Teslin ljubavni interes Anne Morgan, kćerka jednog od najbogatijih ljudi sa kraja 19. i početka 20. stoljeća J.P. Morgana (Donnie Keshawarz). Hawke igra Teslu kao samozatajnog, povučenog i tihog čovjeka, plijeneći pažnju pomoću one vrste glumačke igre gdje je “manje“ “više“, dok je Hewsonova neponovljivo ljupka i graciozna.
Koliko istine ima u filmovima koji su “bazirani prema istinitim događajima“? “Istini najviše služimo kroz izmišljanje“, Hemingwayjeve su riječi, ako me sjećanje dobro služi. Da, istini najviše služimo kroz izmišljanje! Zato, vjerovatno mnogo toga je namaštano u svakom filmu koji je baziran prema istinitim događajima. Isto toliko koliko istinita priča treba podleći holivudskom skalpelu „filmičnosti“ i pripovijedanju putem pokretnih slika taman toliko da bude po ukusu publke koja historijske činjenice traži upravo u filmu, mjesto u historijskim udžbenicima. „Historiju pišu pobjednici“, tako barem stoji u izreci, a ono što se usvaja kroz osnovno-školsko obrazovanje i jeste historija pobjednika. A Amerikanci… reditelj poput Kevina Smitha ih je dobro okarakterisao: „Vi ljudi, ako o nečemu nije snimljen film i nemate pojma da se to desilo.“
U Almeyerdaevom filmu Tesla više će se naći tu i tamo skladnih izmišljotina i maštarijama potpomognutih akcija tako da će u jednom momentu Hawke “obgrliti mikrofon“ i otpjevati pjesmu, a Hewsonova će djelovati kao narator i to iz perspektive nekog studenta koji sprema seminarski rad na temu života slavnog Nikole Tesle. S obzirom da je riječ o, iz određene perspektive, niskobužetnoj produkciji (5.000.000$), što se da primijetiti i po čudnim scenografskim i produkcionim rješenjima, koji su mogli i trebali biti bolji barem za taj novac, ipak ostaje žal za neiskorištenoj i nekvalitetno realizovanoj ideji. Kada se sve skupa uzme u razmatranje, epizodno pojavljivanje sada već preminulog Davida Bowieja kao Tesle u filmu The Prestige (Prestiž, 2006) Christophera Nolana, ostavlja veći i bolji utisak od cjelokupnog filma Tesla, kojeg ne mogu spasiti ni Hawke ni Hewsonova.