Piše: Sead Vegara

Holivudski filmovi zadnjih su godina na sve lošijem glasu, čak i kod gledatelja najsklonijih kulturi SAD-a, no američke televizijske serije na vrhuncu su ugleda – oživljavaju stare žanrove, imaju neobične obrate, složene slike društva i sjajne likove, često s krive strane zakona, napisao je filmolog Nikica Gilić u tekstu "Televizijski Hollywood".

Stvar je u tome da u 21. stoljeću ljudi najveći dio svoga slobodnog vremena troše na gledanje televizije. Moglo bi se reći da je posustalo opštenarodno ludilo oko reality showova, ili se to samo tako čini, i kao najpopularniji TV sadržaj svakako se izdvajaju TV serije koje su postale društveni i kulturni fenomen i čiji se gledatelji danas broje u stotinama miliona. Naravno, riječ je o američkoj TV produkciji koja je donijela novo zlatno doba televizije sa serijama The Wire, Breaking Bad, Mad Man, Game of Thrones, True Detective, Stranger Things, Westworld...

Po uzoru na Ameriku tako se i regionalna TV produkcija, moglo bi se reći probudila i ponudila nešto novo iz domaće produkcije na TV kanalima. Umjesto repriza nekadašnjih latinoameričkih telenovela, sada turskih i indijskih sapunica, došle su u Hrvatskoj sapunice poput Larinog izbora, Ljubavi u zaleđu, Kud puklo da puklo, Ruže vjetrova, Doline sunca, Zabranjene ljubavi... popularni sitcomi Naša mala klinika, Bitange i princeze po uzoru na američke Prijatelje, kriminalistička serija Mamutica, a kao najnoviji i ponajbolji TV proizvodi hrvatske televizije su Crno-bijeli svijet i Novine.

Istoimena pjesma Prljavog kazališta

Kao prvi pomenuti od najnovijih i ponajboljih hrvatskih TV proizvoda jeste serija Crno-bijeli svijet autora Gorana Kulenovića koji je već dugo jedan je od najboljih mlađih hrvatskih filmskih i televizijskih scenarista i reditelja. Kulenović je započeo karijeru sa snimanjem muzičkih spotova, između ostalih za Hladno pivo, Darka Rundeka, Zabranjeno pušenje, Psihomodo pop... A kao scenarista se proslavio upravo sa pomenutim sitcomom Bitange i princeze, te filmovima Ravno do dna (iz omnibusa 24 sata) i Pjevajte nešto ljubavno.

Radnja serije Crno-bijeli svijet smještena je u Zagreb sa početka osamdesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme ekspanzije muzičkog novog vala i nosi naziv upravo po istoimenoj pjesmi Prljavog kazališta. Koscenarista serije, i reditelj dvije epizode prve sezone, je Igor Mirković čiji je dokumentarni film Sretno dijete (2003) upravo govorio o muzičkom novom valu u Zagrebu i bivšoj Jugoslaviji. Kao protagonisti serije, za koju bi se baš i moglo reći da nema izraženog centralnog lika, su razvedeni bračni par Ksenija i Jura (Jelena Miholjević i Sreten Mokrović), koji su u međuvremenu našli nove životne partnere Dominika i Jagodu (Franjo Kuhar i Anica Dobra), a u središtu radnje su i njihova dva sina Voljen Kipčić Kipo i Žac (Filip Riđički i Karlo Maloča).

U prvoj sezoni serije povremeno se isprepliću autentični događaji kakav je smrt Josipa Broza Tita, služenje vojnog roka u JNA, socijalna situacija sa nestašicom goriva zbog koje se moralo voziti par-nepar, ovisno od broja registracije, kulturna scena, ali sve to uklopljenima u svojevrsno fiktivno dramsko tkivo. U prvoj kao i drugoj sezoni važan akcenat je stavljen na grad Zagreb sa svojim kultnim okupljalištima iz osamdesetih, novinskim redakcijama, koncertima i brojnim poznatim likovima, od rock zvijezda i kritičara do novinara i policijskih inspektora. Svakako, serija je prožeta autentičnom muzikom osamdesetih: Azra, Električni Orgazam, Film, Idoli, Prljavo Kazalište, Bijelo dugme, Josipa Lisac, Time, Novi Fosili, te svaka epizoda nosi parafraziarni naslov neke od pjesama spomenutih bendova.

TV priča o novinarstvu

Druga serija iz hrvatske TV produkcije koja se izdvojila svojom kvalitetom jesu Novine, rediteljsko-scenarističkog dvojca: Dalibor Matanić i Ivica Đikić. Matanić je već priznati hrvatski reditelj čiji je posljednji film Zvizdan u Cannesu osvojio nagradu žirija programa Un Certain Regard (Izvjestan pogled), dok je Đikić književnik i novinar čiji je roman Cirkus Columbia bh. oskarovac Danis Tanović pretočio u pokretne slike. Oni upoznati sa izvrsnom američkom serijom The Wire (Žica) u samo par scena prve epizode Novina uočit će sličnosti, i to ne samo po citatu na početku koji će izgovoriti neko od protagonsita u samoj seriji već i po izrazitim sličnostima u rediteljskom rukopisu.

Ipak, koliko god The Wire izgledao spor i na neki način kao art serija, toliko su Novine bržeg i izražajnijeg ritma. Sa radnjom smještenom u izmišljeni hrvatski grad (sa aluzijama na Rijeku) Novine govore o časnom novinarstvu koje se našlo u krizi. Prati život i odnose u redakciji istoimenog utjecajnog dnevnog lista, a u prvoj sezoni od 12 epizoda naglasak je stavljen na utjecaje moćnika i političara na medijsku scenu.

Savremeni Beograd

TV produkciju u Srbiji su također odredile sapunice: Miris kiše na Balkanu, Cvat lipe na Balkanu, Greh njene majke, Nepobedivo srce... a tu su i serije Stižu dolari, Andrija i Anđelka po uzoru na provjereni kanadski recept – seriju Un gars, une fille adaptiranu u više o 25 zemlja, Na terapiji kao adaptacija izraelske TV serije Be Tipul, Urgentni centar kao srpska verzija popularnog američkog ER-a, nekoliko serijala Montevideo, hvaljena Vratiće se rode, te sada kao najreprezentativnija i ponajbolja (kriminalistička) serija Ubice mog oca. Što se da naslutiti iz do sada pokazanog i prikazanog jeste izvjesna fascinacija tvoraca serije sa megapopularnim Pravim detektivom (True Detective).

Reditelj Predrag Antonijević (Balkan ekspres 2) scenarij je napisao u saradnji sa scenaristkinjom, glumicom i spisateljicom Natašom Drakulić (The Final Barrier), a serija govori o Aleksandru Jakovljevića (Vuk Kostić), mladog inspektora koji dobija prvi veliki slučaj – rješavanje ubistva kćerke jedinice uglednog građevinskog poduzetnika (Nebojša Glogovac). Radnjom smješten u savremeni Beograd narativni tok razvija se u nekoliko pravaca, a s vremenom Jakovljević otkriva da je misteriozna smrt njegovog oca, nekadašnjeg policijskog inspektora, na čudan način povezana sa smrću nevine djevojke.

Siromašno u BiH

Za razliku od zapadnih susjeda i istočnih komšija, bosanskohercegovačka TV produkcija uopšte nije mnogo ponudila, tek (davnu) humorističku seriju Viza za budućnost, kriminalističku seriju Crna hronika, Žene s broja 13 kao pandan američkom Sex and Cityu, sitcome Lud, zbunjen, normalan i Krizu. Razloge za tako slabu bh. produkciju serija treba tražiti u nedostatku finansijskih sredstava lokalnih TV kuća i, prije svega, ideja. Autorski tim iza serije Lud, zbunjen, normalan, koja je definitivno jedna od najdugovječnijih sa ukupno deset sezona, scenarista Feđa Isović i reditelj Elmir Jukić, također je odgovoran i za seriju Kriza, tako da bi se moglo reći da scenarističko-rediteljski dvojac ima monopol na sitcome u BiH. Bilo kako bilo, daleko je od toga da ćete se uz silne reprize dogodovština porodice Fazlinović i turskih serija na lokalnim TV kanalima naći u prilici da viknete: „Ne prebacuj, počinje serija!“.