Piše: Sead Vegara
Nevjerovatna je činjenica da film poput Non-Stop, najnoviji uradak glumca Liama Neesona, uopšte dobije zeleno svjetlo za snimanje. Neko je morao napisati („iščašen“) scenario, neko i pročitati te pokušati (i uspjeti) uvjeriti producente da daju pare za snimanje, i na kraju još snimiti film koji (samo ime to odaje) neprestano treba (i do određene mjere uspjeva) držati gledatelje na rubu kino sjedišta. Prosto nizanje scena i situacija koje će se tokom filma nagomilati na kraju i biće vam nemoguće naći poveznicu i objašnjenje za bilo koju, jer, budimo iskreni, Non-Stop je ipak djelo koje nema pretenzije da ponudi nešto više od obične razbibrige. Ako i toliko?
Non stop; reditelj: Jaume Collet-Serra; uloge: Liam Neeson, Juliane Moore, Michelle Dockery; 2014.
IMDb rejting: 7.4/10
Rotten Tomatoes rejting: 60%
Kada bih sada pobrojao sve nedosljednosti svakako se ne bih mogao suzdržati od spoiliranja, a to bi uveliko pokvarilo gledanje filma onima koji su „strogo“ odlučili da ga pogledaju. Što se same priče tiče dovoljno je navesti da zaplet počinje kada savezni maršal Bill (Neeson) na prekookenaskom letu dobje prijeteću poruku na mobitel da će svakih 20 minuta biti ubijen po jedan putnik ako se na određeni račun u banci ne prebaci suma od 150 miliona dolara. Maršal počinje istragu u avionu daleko iznad Atlantika i svi su sumnjivci. Ako ste kinematografski ovisnik poput potpisnika ovih redova više ste nego istrenirani kada su ovakvi i slični filmovi u pitanju. Jasna vam je dinamika cjelokupnog filmskog poduhvata i ništa vas ne može iznenaditi. Na samom početku ćete dobiti potrebne informacije i tragove, te ćete kada konačno dođe do „dugo očekivanog“ razrješenja samo reći: „Pa ja. Kako sam i pretpostavio.“
Glumce treba shvatiti. S jedne strane tako plaćaju račune, na kraju krajeva to im je posao, ali jedan Liam Neeson je bio glumac sa zavidnom glumačkom reputacijom, odličnim ulogama, odabirao je projekte koji nešto znače i imaju neku poruku, a sada nakon Takena (koji je bio još prije šest godina; nemojte me pogešno shvatiti, riječ je o odličnom akcionom filmu) samo bira jedne te iste uloge u površnim i „izlizanim“ filmovima. Juliane Moore kao jedna od putnica i Michelle Dockery (najpoznatija po seriji Downtown Abbey) kao stjuardesa su u filmu sporedni likovi koji pored Neesona ne dobijaju toliko pažnje, ali onoliko koliko dobiju prostora iskoriste na najbolji mogući način.
Holivudske glavešine koje i odobre snimanje filmova poput Non-Stop računaju na to da će publika pohrliti u kina, naravno, nakon (odlično) odrađene marketinške kampanje, teasera i trailera, i da će ostaviti svoj novac na kino blagajnama. A to što je finalni proizvod u većini slučajeva, i u ovom svakako, slabo ostvarenje njih nije ni briga jer zadovoljno trljaju ruke nakon prvih par sedmica na box officeu kad film zaradi uloženi novac i prebaci tu cifru, i dok publika ne skonta o kakvom se tu filmu zapravo radi.
